O životu Crkve u Bosni i Hercegovini izvještava mons. Ivo Tomašević
Križnim putem u ratom
srušenoj i prognanoj župi Brusnica kod Bosanskog Broda, koja se polako obnavlja i
diže iz pepela, te Svetom misom na ruševinama župne crkve, 24. kolovoza započelo je
obilježavanje dvadesete obljetnice progonstva Hrvata katolika s prostora Derventskog
dekanata odnosno tog dijela Bosanske Posavine. Govoreći o tome za Hrvatski katolički
radio, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić je istaknuo da treba
ohrabriti ljude i ne dopustiti da ih se otrgne od njihova rodnog kraja. „Ima još uvijek
onih koji nisu prodali svoju imovinu i rado dolaze u svoj kraj. Treba ih povezati
sa zavičajem, osobito one koji rade u drugim europskim zemljama, kako bi svoju ljubav
prema Posavini pretočili na pokoljenja… Raduje me na pojedinim slavljima vidjeti prepune
crkve vjernika koji su se dovezli u autima sa stranim pločicama, a vidim da ljudi
dovode djecu i unučad. Iako su otišli iz toga kraja, Posavina iz njih nije izišla,
žive s njom i vraćaju joj se“, kazao je kardinal Puljić ističući da su obnovljene
crkve simbol opstanka i budućnosti. U vezi s problemima i poteškoćama u ostvarenju
povratka Hrvata u Bosansku Posavinu, kardinal Puljić je rekao da je zakazala lokalna
politika Republike Srpske koja je imala podršku i nekih međunarodnih čelnika, a koji
su itekako radili na tome da povratka ne bude. „Bilo je tako od samoga početka gdje
su smetali, krali, provocirali sve do izjava da nas uopće nema na popisu da smo tu
bili. A i hrvatski političari kao da su ignorirali Posavinu i Srednju Bosnu te se
zaustavili samo na jednom dijelu - Hercegovini. To je jedan grijeh naših političara.
Ali ni hrvatska država nije dovoljno imala sluha za taj vapaj koji su ljudi pokazivali
te su pojedinim gestama i oni ometali ostvarenje povratka”, kazao je kardinal Puljić.
Derventski dekanat je jedan od 13 dekanata Vrhbosanske nadbiskupije, a ima
15 župa u kojima sada pastoralno djeluje 19 svećenika. Godine 1991. na području ovog
dekanata živjelo je nešto manje od 50.000 katolika, a danas ih ima tek nešto više
od 1000. „Obilježavanje obljetnice stradanja započinjemo s pobožnošću Križnog puta
u župi Brusnica s porukom Isusu: Tvoji smo, Tvoji uvijek, Gospodine. I s molitvom:
ako je Tvoja volja, oživi svoje župe, vrati naše izgnanike, učini čudo, Ti to možeš.
Vrati nas, Gospodine, domu, jer volimo svoju baštinu, svoju Posavinu. Marijo majko
naša, vodi nas putem Sina svoga, prati i nas, djecu svoju na našem životnom putu sada
i na času smrti naše“, poručili su svećenici Derventskog dekanata svojim župljanima.
U povodu dvadesete obljetnice biskupskog ređenja mons. dr. Ratka Perića, biskupa
mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog, koje je bilo
14. rujna 1992., mjesečnik „Crkva na kamenu“ objavio je intervju s njim. Odgovarajući
na pitanje don Ivana Štironje, što bi izdvojio od onog što se događalo u posljednjih
20 godina na prostorima Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, kazao
je da je vrijedno što katolici primaju i pohađaju sv. sakramente: krštenje, krizmu,
ispovijed, Misu, ženidbu, bolesničko pomazanje. „Približavamo se gotovo stopostotnoj
praksi sakramenata. Imali smo u Hercegovini značajan broj svećeničkih ređenja. Dobro
je što se puno toga materijalno obnovilo što je bilo u ratu srušeno…Osnovano je pet
župa u Mostaru. Nastojali smo oko duhovnih zvanja“, rekao je biskup Perić navodeći
brojne crkvene institucije koje dobro funkcioniraju kao i brojna izdanja među kojima
i oko 40 monografija o župama u Hercegovini. Dodao je i da je Sveta je Stolica pozvala
nekoliko svećenika iz tih biskupija u biskupsku službu. Istaknuo je da ga najdublje
pogađa psovka u narodu kao i dva velika problema ili fenomena – hercegovački i međugorski
koji nisu samo mjesnoga karaktera.
U prostorijama Biskupskog ordinarijata u
Banjoj Luci, 23. kolovoza započeo je trodnevni seminar koji održava prof. dr. Tomislav
Ivančić. Prvog dana susreta okupili su se svećenici koji djeluju u Banjolučkoj biskupiji,
njih oko 40, predvođeni biskupom banjolučkim mons. dr. Franjom Komaricom i pomoćnim
biskupom mons. dr. Markom Semrenom. Također su bili nazočni i bogoslovi Banjolučke
biskupije. Na početku susreta sve je srdačno pozdravio domaćin susreta biskup Komarica
i zahvalio prof. Ivančiću što se odazvao njegovom pozivu da i u Banjoj Luci progovori
o hagioterapiji. Zatim je prof. Ivančić imao nekoliko izlaganja na temu: Hagioterapijska
antropologija - ranjenost čovjekove duhovne duše i njezina temeljna terapija. Drugog
dana na susretu sudjeluju vjeroučiteljice, vjeroučitelji i redovnice, a dr. Ivančić
govorio je na temu: Vjeroučitelji i redovnice - svjedoci vjere i pomagači u izgradnji
žive Crkve. U subotu je predviđen susret za ostale vjernike i redovnice kada će biti
tema: Revolucionarni zaokret u medicini – antropološka medicina.
U nedjelju,
19. kolovoza u samostanskoj i župnoj crkvi svetog Ante na Humcu u Ljubuškom fra Žarko
Ilić i fra Viktor Nuić, proslavili su svoju zlatnu Misu - 50. obljetnicu misništva.
Humački gvardijan fra Velimir Mandić, u svom pozdravu i čestitci prije Misnog slavlja,
kazao je da su se oni na svoj način posve darovali službi Crkvi, Bogu i narodu napominjući
da je fra Žarko ušao u povijest Crkve i naroda po zborniku „Kršni zavičaj“, a fra
Viktor po iznimnom poznavanju crkvenog prava. „Fra Žarko je veliki dio svoga života
ugradio u pastoral u Hercegovini, a fra Viktor u administrativnom, umjetničkom, građevinskom
i pravnom vođenju naše Provincije i Crkve u Hrvata“, naglasio je gvardijan fra Velimir.
Istog dana zlatnu Misu u župnoj crkvi Krista Kralja u Čitluku slavio je fra Kornelije
Kordić, a 22. kolovoza fra Pavo Maslać, kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete
Obitelji, u svojoj rodnoj župi Stjepan Krst. Pedesetu obljetnicu misništva proslavio
je i vlč. Vladimir Borić, župnik župe Turić kod Gradačca u Bosanskoj Posavini koji
je u nedavnom ratu bio prognan zajedno sa svojim župljanima, ali se među prvima vratio
i započeo obnovu. Zanimljivo je da je vlč. Vladimir jedan od većeg broja svećenika
Vrhbosanske nadbiskupije rođenih u Sarajevu te da ima brata svećenika fra Božidara,
člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene.