Hrvatski novinari prvaci u starim domaćim sportovima

Završena olimpijada, a naši novinari se ne prestaju baviti starim domaćim sportom uz blagdan Velike Gospe. Riječ je o bacanju drvlja i kamenja na naše biskupe i novinari se natječu tko će pametnije baciti. Biskupe gotovo smatraju neznalicama i građanima ne drugog nego zadnjeg reda, jer bi njima oduzeli pravo da izreknu svoje mišljenje. I danas se tako u Večernjem listu javljaju dvoje novinara da bi što dokumentirano, što sa svojih motrišta vrednovali biskupe, svećenike, Crkvu, pa tako jedan čak točno znade što je biskupima najdraže, zanoseći se Dulčićevim Kristom Kraljem koji vlada ljubavlju i grli čitav svijet. Te ljubavi, međutim, u ovih novinara za biskupe nema ni u pričuvi. Zanesen umjetnošću zaboravlja na Michelangelovu Sikstinsku kapelu, ali i bizantsku umjetnost koja najčešće prikazuje Isusa kao Pantokratora. Ponovimo još jednom: biskupi znaju koje je njihovo poslanje pastira i učitelja, pa to i ispunjavaju na užas onih koji bi im vjerojatno zavazda htjeli zatvoriti usta. Kad biskupi i ne bi progovorili, već su dobro progovorili stručnjaci liječnici, pa je ipak u novinara toliko svijesti da se ne mogu s njima nositi. Ali biskupima bi davali lekcije možda čak i iz latinskoga, pogotovu ako su završili srednju školu u istoj gimnaziji gdje i neki naši biskupi. Evo zar je opasno ako biskup kao primjerice jučer Vlado Košić na hodočašću njegove biskupije u Mariju Bistricu progovori o važnosti odgojne uloge obitelji za mlade i da se usadi u njihovo biće odgovornost za budućnost Crkve i Domovine? Barataju novinari i nekakvim poznavanjem Svetoga pisma, ali se još nitko od njih nije prepoznao u Isusovu upitu: Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo, a ako pravo, zašto me biješ?