O proslavi Velike Gospe u Mariji Bistrici i u zagrebačkoj katedrali govori Božica Bartovčak

U hrvatskom nacionalnom svetištu Mariji Bistrici na današnju svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, gdje se, po procjeni portala Večernjeg lista okupilo oko 60.000 vjernika, središnje misno slavlje u 11 sati predvodio je zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić. U svojoj je homiliji oslanjajući se na misna čitanja osobito istaknuo nadu ne samo za kršćane nego i za svakog čovjeka dobre volje jer je Marija pravim tijelom u zajedništvu s Presvetim Trojstvom. Dalje je nadbiskup pojasnio istančan odnos Marije i Elizabete kao i njezinog susreta, a tako i povezanost i izgradnju naših ovozemaljskih odnosa… No kardinal Bozanić izrekao je i sljedeće:
Draga braćo i sestre, vrijeme što ga živimo ispunjeno je govorom o krizi, ali čini mi se da pojam "kriza" sam od sebe ne uspijeva izreći sve ono što je u igri. Ono što se zbilo, također i na ekonomsko-financijskom planu, ima kao pozadinu velike promjene koje su se na svjetskom planu susljedno događale nakon propalih utopija dvadesetog stoljeća. Duboko osjećajući teške prilike u kojima se nalaze mnogi u našoj sredini, molimo za potrebnu mudrost odgovornih i spremnost svih da bi se povezale solidarnost i umjerenost života te stalna spremnost pomoći onima koji su najpotrebniji.
Dragi vjernici, u ovim vremenima nepredvidivih i često forsiranih promjena potrebno je čuvati i držati se provjerenih oslonaca našeg vjerničkog i nacionalnog postojanja. Na tom putu treba uvijek započinjati od obitelji koju valja, kako je poručio Papa ove godine na Svjetskom susretu obitelji u Milanu "ponovno otkriti kao glavnu baštinu čovječanstva, zajednički nazivnik i znak istinske i stabilne kulture koja je u prilog čovjeku".
Poštovani očevi i majke naših obitelji, danas na svetkovinu Uznesenja Marijina, ponavljam riječi koje vam je uputio Benedikt XVI. na zagrebačkom hipodromu: "Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; približite ih sakramentima, osobito Euharistiji…, uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje večere, poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva!"
Danas, dragi Marijini hodočasnici, molimo svjetlo i snagu za svakidašnji život, za život predanja u Božje ruke bez obzira na okolnosti u kojima živimo. Neka nas Marijin Veliča nadahnjuje i hrabri u radostima, ali i u tjeskobama, bolima i trpljenjima. Njoj povjeravamo sve naše obitelji, ta mala skrovišta života u kojima se uvijek iznova proživljava djetinjstvo, uvijek se iznova rađa čovjek, grade temelji zdravoga društva i gradi nada bolje budućnosti.
Na kraju je nadbiskup zagrebački, pozivajući i izričući molitve upućene Djevici Mariji između ostalih i za one koji obnašaju vlasti zaključio također molitvom.
Dragi hodočasnici, molimo za našu domovinu Hrvatsku, da tkivo našeg hrvatskog naroda ne razjedinjuju oni kojima nije stalo do hrvatskoga boljitka. Molimo često i ustrajno, osobito nadolazećih mjeseci, za narod i Domovinu da nas Bog oslobodi od privida i zavaravajućih ponuda te da nam dade mudro srce kako bismo mogli spoznati i podržati ono što promiče opće dobro, osobito razvoj i napredak naših obitelji te solidarnost s potrebnima, na dobrobit svih u sadašnjosti i budućnosti.
A u zagrebačkoj katedrali središnje euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško u koncelebraciji s kanonicima Ivanom Hrenom i Stjepanom Večkovićem. Između ostalog biskup Šaško je naglasio:
Danas u slavlju euharistije u kojemu nam se daje Kristovo tijelo i krv, živimo od iste vjere koju je imala ona – "blažena što povjerova". Nama je to radost divljenja, a onima koji misle da sve stane u zemaljske okvire, vjerujem – zbunjujuća i teško objašnjiva pojava. I umjesto da zastanu i pokušaju prodrijeti u smisao onoga što im djeluje besmisleno, oni ovih dana, dok se rijeke hodočasnika slijevaju u molitvi i pjesmi, govore o velikim mogućnostima i potrebi iskorištavanja dolaska ljudi u svetišta, govore o 'vjerskome turizmu'. Koliko li je samo nerazumijevanja i nesporazuma u tome nazivu. Ili možda nije, ako vidimo da takve ideje svojim korijenom sežu do onih koji su prije dva desetljeća, u komunizmu zdušno sprječavali i hodočašća i vjeru i djelovanje Crkve u Hrvatskoj. Sada svoju ideologiju stavljaju pod privid brige za gospodarski boljitak, rekao je biskup, te upozorio kako je očito da rijetko u javnosti pronalazi prostor za dublje ulaženje u otajstvo života; za gajenje osjećaja zadivljenosti, za poštivanje vjerničke hrvatske duše i hranjenje plemenitošću koja živi na ovaj dan u našemu puku; dok se obilato promiču otužni pokušaji da se oduševljenje, žrtva, žuljevi na nogama, zajedništvo i nesebičnost, kamen izglačan koljenima oko oltara, pomirenje, jačanje obitelji, te iskrena promjena života u ljubavi prema bližnjima… promatraju kroz prizmu banalnosti.
Nije stoga čudno da oni kojima ništa nije sveto, i koji se cijele godine trude što više izrugati kršćanstvo, povodom najvećih katoličkih blagdana, uz svoje proizvode objavljuju slike svetih, prodaju krunice, nude molitvenike… i usput prozivaju druge za nedosljednost i drže pouke o dvoličnosti. Ali bit kršćanstva, kao što je izmicala stoljećima, bit – jednostavna i istinita – i dalje ostaje nedohvatljivom zemaljskim mjerilima. Dok gledamo mnoštvo proturječnosti u našemu društvu, molimo za sve, počevši od sebe, da ne previdimo dar od kojega čovjek može istinski živjeti i dar u kojemu se razumije zašto je sve više ljudi na hodočasničkim putovima. Danas živimo ono radosno čudo naroda koji traži Boga i naroda koji traži sebe, znajući gdje može pronaći odgovor, rekao je biskup Šaško.