Traže se političari koji misle malo dalje od svojega džepa i ugleda

Proslava Oluje odnosno briljantne hrvatske pobjede nad agresorom i nad Zapadom koji se skanjivao da zaustavi ruku koja ubija, kako je govorio papa blaženi Ivan Pavao drugi, ne silazi sa stupaca različitih komentara u elektronskim medijima. Uočavaju se u tim komentarima vrlo lijepi pozitivni naglasci prava Hrvatske da obrani svoju samostalnost i slobodu, ali i negativni naglasci to jest remetilačkog srpskog faktora na hrvatskim prostorima koji nastavlja svoju igru još od zamisli velike Srbije. Tomu na žalost pogoduju oni koji im se ulaguju, a izabrani su od hrvatskoga naroda. S pravom onda neki komentatori komentara primjećuju da onda taj narod i nije zaslužio bolju vlast. No i oni na vlasti imali bi doista iskazivati svu brigu za svekoliki napredak Hrvatske i u potvrdi njezinih vrijednosti na svim poljima pa i na bojnom. Obezvrjeđivati to jednako je samouništenju. U protivnom će nam se, kao i u športu događati da nam uglađeni zapadnjaci nimalo uglađeno prijete da ćemo naučiti njihovu Marseljezu. A ne pleše li Hrvatska već po tim stranim notama? Pogotovu glede naših junaka u Hagu? Zar je doista tako teško naći poštene političare koji misle malo dalje od svojega džepa ili ugleda? Ta ugled im raste brigom za opće a ne za svoje dobro. Cijeneći svoje i razvijajući to koliko je moguće sa svim snagama koje imamo, moći ćemo drugima ravno a ne pognuto gledati u oči. A i ti drugi, kao što su poniknuli svojim vojnim gubitkom u Oluji, ne će se moći arogantno šepiriti nekom svojom umišljenom veličinom. Vrijedi opet posegnuti za propovijedima naših biskupa u prilici Dana pobjede i Velikoga krsnoga zavjeta te pronaći ono potrebno svjetlo za promišljeno i ljudsko i zauzeto djelovanje za opće dobro. Naš će pobožni narod Majci Božjoj onda to radije moliti za takve političare jer znaju da ih samo Bog, premda Ga ne priznaju, može nadahnuti na više ljudskosti i brige za opće dobro.