U posljednje se vrijeme pojavljuju različita razmišljanja gospodarstvenika glede sadašnje
krize, pa se čak mnogi prisjećaju i kritike Karla Marxa i misle da baš on nije imao
posve krivo. Fenomenološki možda i ne, ali izvedbeno to jest revolucionarno daleko
je od ljudskosti, pogotovu što mu je u temelju želja da se banditi, paraziti društva
unište. I prije no što se on pojavio sa svojom kritikom kako naime čovjek iskorištava
čovjeka, jedan drugi Židov pojavio se s drugim naglaskom, kako čovjek pomaže čovjeku
i ne samo to, nego kako Bogočovjek pomaže čovjeku da bi se u njega ljudi ugledali
žele li gajiti zdravi suživot u obitelji, u narodu i među narodima. Na tom je tragu
i sav crkveni socijalni nauk sve od Lava Trinaestoga, ali još i mnogo prije, od apostolskih
vremena kad se isticalo pomaganje siromasima kao bitna poveznica s navještajem kraljevstva
Božjega. O čemu svjedoče i sve redovničke ustanove, poglavito ženske, ako ne o tom
pomaganju, a ne uništenju ljudi? Kad su komunisti došli na vlast, u šali se govorilo,
da su Marksovu misao o iskorištavanju izokrenuli tako da su sami postali paraziti.
Kad god se, naime, čovjeka ne promatra u njegovu dostojanstvu, onda ga se iskorištava.
Banke danas to isto čine i okrenute su samo svojem profitu. Ali tko je iza njih, ako
ne neprijatelj naše ljudske naravi kojemu su se mnogi predali na štetu drugih, i napokon
na svoju vlastitu štetu.