Mržnja ruši, a ljubav izgrađuje, polako i strpljivo, govorio je blagopokojni kardinal
Kuharić
Ako je Oluja uspjela, zašto se Srbi vraćaju? – opravdano se pita Tvrtko Dolić u članku
na elektronskom portalu dnevno.hr. No s tim se u vezi nameću i druga pitanja posebice
glede povratka Hrvata u Bosnu i Hercegovinu. Tamo se i biskupu Komarici od strane
mjesnih srpskih vlasti izražava sva zabrinutost glede Hrvata, ali se pritom sve čini
da se ne vrate. Svaka proslava Oluje opet nas vraća na temeljna pitanja o dostojanstvu
svake ljudske osobe i svakoga naroda. Ali nakon svega kao da jedino pravo na sva moguća
obeštećenja imaju samo agresori i njihovi pomoćnici u Hrvatskoj. Gdje su tu prava
branitelja, prava domicilnog hrvatskog pučanstva? – o tome se Teršelička i njoj slični
uopće ne pitaju, kao što se ne pitaju ni novinari koji jedva čekaju da nekom Hrvatu
pukne film, da onda to mogu generalizirati. Međunarodna zajednica sa svojim vrlim
političarima i sucima u Haagu ne može naći krivnje na našim zatočenim junacima pa
daje tužilaštvu rok koji istječe danas ne bi li im ipak nešto prišila, pa tako opravdala
svoj navodno veliki pravedni posao, zapravo vrlo skup. Kako je sva ta igra prozirna
još od onda kad su Hrvatsku uvjetovali i ucjenjivali za optuženike, ali zapravo još
od embarga na oružje na početku velikosrpske agresije da se ne možemo braniti. Sveti
Lovro danas se svečano slavi u Požegi kao zaštitnik biskupije, ali i u Petrinji, gdje
je crkva sv. Lovre do temelja srušena, ali je od temelja i obnovljena. Dobro je još
blagopokojni kardinal Kuharić govorio kako mržnja ruši, a ljubav izgrađuje. Polako
i strpljivo. U toj ćemo strpljivosti, nadam se, dočekati ne samo bolje dane na gospodarskom
planu, nego i na međunarodnom pravosudnom planu.