Uz osamnaestu nedjelju kroz godinu razmišlja p. Ante Lozuk

"Ja sam Kruh života!" - poručuje Isus u današnjem Evanđelju. Želi nas povesti prema samom središtu euharistijskog otajstva, ali i prema središtu našega života. Što to konkretno za nas znači? Pod prilikama kruha i vina Isus želi ući u naš život i sudjelovati u njemu. A mi, blagujući te prilike: sveti Kruh koji postaje njegovo Tijelo i sveto Vino koje postaje njegova Krv, stupamo u životno zajedništvo s Njim, s njegovim životom i njegovim djelovanjem, s njegovim patnjama i njegovom smrću. Ukoliko u tome zaista uspijemo, iskusit ćemo na kraju, prema riječima apostola Pavla, uistinu snagu uskrsnuća njegova.
Po Euharistiji, dakle, mi se ovdje i sada možemo uključiti u čudesni proces po kojemu prilazimo korak bliže vlastitom uskrsnuću, a ujedno pomažemo da i oni koji su nam dragi načine korak bliže prema svom uskrsnuću.
Najveći problem većine ljudi, međutim, jest što misle kako ne trebaju Euharistiju; uvjereni su, naime, da pritisnuti mnoštvom važnih životnih zadataka i problema za nju zapravo nemaju vremena. A kod onih koji svake nedjelje prisustvuju Euharistiji, najčešći problem jest u tome što je Euharistija potpuno odvojena od njihova konkretnog života. I jedno i drugo jest potpuno krivo. Od svih zadataka koji na ovoj zemlji postoje Euharistija jest najvažniji zadatak jer ona je život. Euharistija predstavlja privilegirani prostor u kojemu Isusov božanski život ulazi u naš ljudski, a naš ljudski ulazi u Njegov božanski život. Euharistija stoga nije samo 'mysterium fidei – otajstvo vjere' nego je i 'mysterium vitae – otajstvo života'. Zato, ako se jedan kršćanski život ne preobrazi u Euharistiju, on postaje promašaj, nikada ne postaje pravi život, a takvo ljudsko biće, makar se sto puta nazivalo kršćaninom, pretvara se u nakazu, monstruma. Ako, naime, obljutavi onaj koji je pozvan i odabran da bude sol zemlje, on nije za drugo nego da bude bačen na smetište. Ako se ugasi onaj koji je odabran da bude svjetlo svijeta i postane tama, on nije samo beskoristan nego i štetan; bolje je da bude uklonjen.
Euharistija se pokazuje i dokazuje u životu. Svaki kršćanski život, da bi dokazao svoju autentičnost, mora odražavati Isusa Krista i to u svim dimenzijama njegova života. Roditi se s Kristom znači zauzeti stav poniznosti, nastupati skromno i samozatajno. Koliko je bahatosti i arogancije u svijetu oko nas! Ponizni i skromni ljudi danas su vrlo potrebni svijetu... Posjedovati Kristovu snagu znači usvojiti stav optimizma i nade te u ime takva stava živjeti i u svijetu kakav je naš. Kako su potrebni ljudi koji će širiti nadu i optimizam usred sve većeg crnila, depresije i beznađa, koji su zahvatili naš svijet i sustavno se šire na svim razinama života... Posjedovati Kristovu mudrost znači usvojiti stav dobrohotnosti i milosrđa; trpjeti i umirati s Kristom znači ljubiti bez ikakva uvjeta, bez ikakve računice. Dobrohotnost i milosrđe, ljubav bez uvjeta i bez računice jesu najveći i najljepši plodovi Euharistije, jesu znakovi da je zajedništvo s Isusom uspostavljeno na najautentičniji način, tj. da se Euharistija u konkretnom životu zaista potvrđuje i dokazuje.