Prema pisanju nekih hrvatskih elektronskih portala hrvatska vlada više ne uživa povjerenje
većine svojih građana. Budući da je to lijeva vlada, a ljevičari su poznati po rušenju
i galami, sada pak nema nikoga tko bi zagalamio. Ako se i pojavi i rekne nešto kritički,
to mediji ignoriraju jer su i sami lijevo orijentirani, pa ne žele protiv svojih.
Kad su kukirakavci preuzimali vlast najavljivali su brzi oporavak, ali se to već odgađa
do sljedeće godine, kao što su nekad u doba komunizma obećavali raj na zemlji ali
za neke daleke buduće naraštaje. Narod je međutim dao povjerenje ovima u nadi da će
danas, a ne u ne znam kojem sutra, moći ne samo disati nego i živjeti u svem svojem
dostojanstvu slobode i prava. I opet ima privilegiranih glede poreza, jer oni zapravo
zapošljavaju tisuće svojih robova, kako to primjećuje karikaturist u Večernjem listu.
Portali vrve od komentara glumice koja razmišlja Šerbedžijinom glavom. A ta se glava
kao ni glumičina nije pokrenula kad ni za vrijeme rata ni kad su Hrvati igrali u Beogradu
popraćeni nečuvenom mržnjom. A samo spomen na Oluju već ih užasava. Koje li osjetljivosti.
Francuski tisak usredotočio se na poticaje francuskih biskupa da se o svetkovini Marijina
uznesenja cijela zemlja molitveno zauzme u obrani obitelji protiv istospolnih brakova.
Jedan poznati engleski režiser izjavio je da mrzi sebe kao homoseksualca, i samo se
čudim što se još nije našao netko od boraca za ljudska prava da ga proglasi homofobom.