Uz današnji spomen roditelja Blažene Djevice Marije svete Ane i svetoga Joakima prošlih
je godina papu Benedikta XVI. potaknulo da prigodom audijencija u kojima je govorio
o obitelji promatra i stvarnost djedova i baka te njihovu ulogu u obitelji. I običnom
se kršćaninu kadšto nametne pitanje, što bi to Papa mogao reći o Isusovoj baki i njegovu
djedu. Odgovor se nameće spontano: duboka povezanost i sklad u njihovoj obitelji daje
shvatiti i njezinu ljepotu, što bi moglo potaknuti na razmišljanje u sveopćem relativizmu
i stvaranju nekakvih zajednica koje se ne mogu nazivati obitelj u tradicionalnom smislu.
No evo što Papa veli u audijenciji 5. travnja 2008. godine: Danas je gospodarski
i društveni razvoj donio sa sobom duboke promjene u život obitelji. Stariji, a među
njima mnogi djedovi i bake, odjednom su se našli kao na nekom parkiralištu, jer neki
opažaju da su postali teret obitelji i radije žele živjeti sami u staračkim domovima
s posljedicama koje takav život sa sobom donosi. Ne bismo li ipak mogli pomišljati
na djedove i bake kao na živu nazočnost u obitelji, u Crkvi i u društvu? – pita se
Papa, te tumači: Što se obitelji tiče, djedovi i bake posebni su svjedoci jedinstva
obitelji i vrednota koje se temelje na vjernosti jedinoj ljubavi koja rađa vjeru u
život i radost življenja. Benedikt XVI. prije podnevne molitve na današnji dan
2009. svoje razmišljanje o svetoj Ani i svetom Joakimu još osvjetljava pod vidikom
odgoja što je uostalom i zadaća Crkve, pa je ponajprije potrebno moliti za djedove
i bake koji su u obitelji često kao čuvari i svjedoci temeljnih životnih vrednota.
Taj odgojni vidik djedova i baka to je važniji što često roditelji ne mogu biti toliko
uz djecu u njihovoj fazi rasta, istaknuo je Sveti Otac.