Sjećanje na Svjetski dan mladeži u Torontu

Prošlo je deset godina od Svjetskog dana mladih u Torontu, naime odvijao se od 23. do 28. srpnja 2002. godine. Prema mnogima je potaknuo buđenje i preporod Crkve u Kanadi. Zahvaljujući Svjetskom danu mladeži mnoge su se stvari mogle provjeriti u Kanadi i za Kanadu. Može se govoriti o prošlom događaju ali on je u određenom povijesnom trenutku osvijetlio tamne strane, monotoniju i životne napore.
U odnosu na svijet užasa i straha, gospodarskog urušavanja i skandala u Crkvi, Svjetski je dan ponudio drukčije viđenje Crkve i svijeta. Probudio je kanadsko stanovništvo i Crkvu u Kanadi – piše otac Thomas Rosica, glavni ravnatelj Svjetskog dana mladeži u Kanadi, u prilogu za agenciju Zenit, dodajući da je Dan i u obavijesnim sredstvima izazvao snažan potres.
Katolička se crkva u Kanadi otkrila živom i mladom i ne prestaje biti živa i mlada. Duboko će u sjećanju ostati dva Papina govora; prvi izrečen čim je stigao u Toronto, na početku Svjetskog dana mladih. Papa je Ivan Pavao II. pred predstavnicima država i kanadskim narodom izrekao proročke riječi: Kanađani su nasljednici izvanredno bogatog humanizma, zahvaljujući skladu različitih kulturoloških čimbenika. U svijetu snažnih etičkih i društvenih napetosti, dvoumljenja o svrsi života, Kanađani kao prinos mogu ponuditi neusporedivo blago. Ali u svojoj baštini moraju čuvati to što je duboko, dobro i valjano – kazao je blaženi papa Ivan Pavao II.
U govoru na uzletištu bivše vojne zračne luke u Torontu, 27. srpnja, Papa je pred mnoštvom naroda postavio nekoliko važnih upita. Postavlja se dramatično pitanje: na kojim temeljima valja graditi novu povijesnu epohu koja se pomalja iz velikih preobraženja XX. stoljeća? Možemo li se osloniti na tehnološku revoluciju u tijeku, koja se samo poziva na mjerila produktivnosti i učinkovitosti a u obzir ne uzima vjersku dimenziju čovjeka ni općenito prihvaćeno moralno razlučivanje? Je li opravdano zadovoljiti se privremenim odgovorima na temeljne probleme i život prepustiti nagonima, kratkotrajnim senzacijama i prolaznim zanosima? – podsjetio je otac Rosica.
A što se u Kanadi dogodilo posljednjih pet godina? Najteža kriza našega vremena zahvatila je brak i obitelj. Kanađani moraju dobro promisliti o društvenim posljedicama ako se uzdrma bračna ustanova, što bi se moglo dogoditi s društvom koje više ne jamči glavnu ulogu i temeljnu vrijednost braka između muškarca i žene. Obitelj je temelj društva i najprikladnija sredina za rađanje i odgoj djece – istaknuo je otac Rosica.
Uvijek mi je pred očima lik Ivana Pavla II. kako se, odlazeći iz Kanade, penje po stubama da uđe u zrakoplov koji će ga ponijeti u Gvatemalu. On nas je tijekom svojega pontifikata naučio da je svatko podložan patnji, pa i Kristov vikar. Umjesto skrivanja svoje bolesti, kao što obično čine uglednici, cijelom je svijetu omogućio da vidi njegovu patnju – ustvrdio je otac Rosica.
U kulturi opsjednutoj mitom mladosti, kad ljudi niječu znakove vremena, starost i bolest, on nas je naučio da su starost i trpljene prirodne sastavnice ljudskog života. Dok se starce i bolesne smješta u staračke domove i lako ih se zaboravlja, Papa je snažno posvjedočio da su naši roditelji, bake i djedovi, bolesnici i nesposobni također i bolesnici na samrti vrlo velika vrijednost – istaknuo je Rosica.
Moramo štititi dostojanstvo ljudskog života, od začeća do prirodne smrti, veličati dostojanstvo i svetost braka između muškarca i žene, te promicati i ljubiti obitelj. Svjetski dani ne nude laka rješenja za probleme i izazove našega vremena, nego Crkvu i svijet obasjavaju novim svjetlom za izgradnju naše budućnosti – primijetio je Rosica dodajući da su svi nakon Svjetskog dana postali svjesni koliko napora valja uložiti za uspostavljanje veze s mladima neizmjernog kanadskog podneblja.
Svima je postalo jasno da Svjetski dan mladih nije bio ostvarenje cilja ili herojski pothvat, nego novi početak vjerske avanture i nove nade za cijelu Crkvu u Kanadi. Ivan je Pavao II. na Svjetskom danu mladeži u Torontu pozvao cijelu Crkvu na veće zauzimanje. Svojim je mladim prijateljima jasno rekao: Brojni su i zamamljivi prijedlozi koji vam se sa svih strana nude: mnogi vam govore o radosti koja se može ostvariti novcem, uspjehom i vlašću. Naročito vam govore o radosti koja se poistovjećuje s površnim i prolaznim osjećajima. Drugačiji je pak Isusov poziv. On vas zove da budete sol i svjetlo svijeta, da birate dobrotu, da živite u pravednosti, da budete oruđe ljubavi i mira – rekao je Papa mladima.
Odabir je težak, pun odricanja, riječ je o životnoj, neopozivoj odluci. Valja se opredijeliti između dobra i zla, između svjetla i tame, između života i smrti. Ivan Pavao II. nije poznavao prečace, kompromisi nisu bili mogući, bio je sasvim jasan. A današnja mladež upravo to traži, ne traži lake odgovore nego evanđeosku jasnoću – primijetio je otac Rosica dodajući da mladi i od Crkve to očekuju.
Mnogima se evanđeoski govor čini politički neispravan, a to je svjetovno viđenje i životni stil današnjeg čovjeka. Naprotiv, Isusovo se evanđelje ima naviještati odvažno i beskompromisno, a upravo je to poruka Svjetskoga dana mladih u Torontu. To odvažno naviještanje nije ugnjetavanje, nije neuljudnost, nije hvalisanje, nije nepoštivanje ni dičenje primljenim darovima, nego je dar Duha Svetoga izliven na pojedince i na zajednicu. Crkva je obvezna jasno, glasno i radosno naviještati Isusa Krista – zaključio je otac Rosica.

Ouvetrture spirituelle a Salzburg kakthpress-ph
U okviru 'duhovne uvertire' uoči Salzburških igara bečki kardinal Schönborn, zatim njemački ministar znanosti, pa filozofkinja Gerl-Falkovits i teolog Weder raspravljali su o 'Stvoritelju i stvorenju'. Zanimljivo je bilo čuti kako kardinal odbacuje kritike Crkvi koja je navodno neprijateljica prirodnih znanosti pa tvrdi da je pogrešan pristup znanosti u tome što se oslanja samo na mjerljivo, opipljivo kao na božanstvo. Stoga je i znanosti potrebno ostaviti prostora za čuđenje i divljenje. To je potvrdio i ministar znanosti navodeći riječi fizičara Heisenberga koji je govorio: 'Prvi gutljaj iz čaše znanosti čovjeka čini ateistom, ali kad dođe do dna onda postaje vjernik'.
Teolog Werner govorio je o pjesmama i himnima kojima čovjek izražava zahvalnost Bogu za sve stvoreno, dok se filozofkinja zaustavila na poimanju stvaranja kao Božjega slobodnoga čina i u taj je svijet stavio čovjeka kao svoj vlastiti odraz te je podsjetila na riječi svetoga Tome Akvinskoga: 'Bog je tako slobodan da samo slobodu kraj sebe podnosi'.
Na kraju toga susreta izvedeno je Haydnovo 'Stvaranje'.
Govoreći u istoj prigodi o kršćanstvu u Europi, kardinal je Schönborn kazao da se ono doživljava kao korijen, ali i kao strano tijelo, ali veli da je kršćanstvo u Europi puno nade unatoč mnogim napetostima. Temelj je te nade navještaj slobode za koju nas je Krist oslobodio, istaknuo je bečki kardinal.