Uz misna čitanja petnaeste nedjelje kroz godinu razmišlja pater Anete Lozuk

Rijeka Jordan izvire iz snijegom pokrivenog brda Hermona, protječe kroz Genezaretsko jezero (more, kaže Evanđelje) i utječe u Mrtvo more. Genezaretsko jezero je puno života. Uvijek nanovo dobiva svježu vodu i šalje je dalje. Prepuno je riba, na njegovim obalama rastu masline, palme i svaka vrsta bilja. Ptice i druge životinje tu pronalaze hranu. Ljudi su na obalama ovog jezera sagradili mnoge gradove i mnoštvo manjih naselja... Sasvim je drukčije oko Mrtvog mora. Jordan mu donosi istu vodu, ali ona ne otječe dalje. Tu nema ni riba ni životinja ni bilja. I ljudi izbjegavaju Mrtvo more. Tu je jedino sol i pustinja.
Rijeka Jordan sa svoja dva mora slika je ljudskog života – života kakav bi trebao biti i kakav ne bi trebao biti. I ljudski život može postati jezero puno života, a može se pretvoriti u Mrtvo more. Sve ovisi o tome je li čovjek "protočan", živi li za druge ili samo za sebe, je li njegov život rijeka kojom prema ljudima teče Božja ljubav, ili se pretvorio u baru (makar veliku kao more) u kojoj se voda zaustavila i više nikamo ne teče. Bog je htio da postanemo rijeka, brza, bistra rijeka i, ako se već zaustavimo, da to bude poput Genezaretskog jezera koje je također protočno te nakon tog zaustavljanja opet teče dalje.
U današnjem Evanđelju Isus doziva Dvanaestoricu i šalje ih na prvo misijsko putovanje. Dobivaju ovlast da naviještaju Božje kraljevstvo, da pozivaju ljude na obraćenje i da uništavaju sve ono što se protivi Božjem kraljevstvu: zloduhe, bolesti i sve što napada i ugrožava ljude. Ova ovlast temelji se na daru Božjega Duha, onog Duha koji stvara i tamo gdje djeluju razorne sile Zloga, koji unosi mir i red i tamo gdje vladaju snage kaosa i nereda.
Apostolsko dostojanstvo jest najveće dostojanstvo. Dvanaestorica apostola predstavljaju dvanaest kamenova temeljaca Novog Jeruzalema, Crkve, Božjeg kraljevstva na zemlji. Evanđelje ne tumači zašto je Isus izabrao baš te ljude – Petra, Jakova, Ivana, Andriju i ostale apostole. Ne nabraja njihove kreposti ni kvalitete (kao npr. poštenje, bistrina, vjernost, postojanost, govornički dar) kojima bi oni eventualno zaslužili ovu čast. Ova dvanaestorica su zapravo anonimci (skromni galilejski ribari) koje je Isus pozvao i sada šalje. Njihov zadatak jest zastupati Onoga koji ih šalje. Zato i ne moraju posjedovati ništa drugo osim onoga što im On dade, osim dara Duha Svetoga po kojemu će vršiti svoju zastupničku ulogu.
U tom smislu Isus upozorava apostole da ne miješaju ljudska sredstva, odnosno svoje eventualne prirodne darove s darom Duha Svetoga. Neka ne uzimaju sa sobom ni kruha, ni torbe, ni novca, ni odjeće za presvlaku. U njihovu poslanju to im neće mnogo pomoći. Sve što imaju i što jesu trebaju jednostavno pretvoriti u praznu pouzdu u koju će Bog spustiti svoj dar, bolje rečeno, u korito kojim će Božji dar poteći prema ljudima.
Apostoli su krenuli i sretno se vratili nakon svoga prvog misijskog putovanja. Oduševljeno su pripovijedali Isusu o svojim uspjesima – kako su ljude oslobađali zla i u prostore njihova života unosili radost i novu nadu... Gospodin danas poziva i šalje nas. Ne da svijet mijenjamo vlastitim snagama, nego da se poput apostola i mi preobrazimo u korito kojim će prema ljudima poteći životvorna snaga njegova Duha.