Želja za ponovnim odlaskom na mjesta na kojima je proživio posebno iskustvo u vrijeme
Drugoga vatikanskog sabora, te uvjerenje da Božju ljubav valja naviještati živahno
i radosno. U toj je namjeri papa Benedikt XVI. danas, 9. srpnja, kasno prije podne
izišao iz ljetne rezidencije u Castel Gandolfu te pošao u kratki privatni posjet zajednici
Otaca verbita, smještenoj u obližnjem mjestu Nemi. Imao je tada gotovo 38 godina,
Joseph Ratzinger, jedan od mladih i sjajnih umova pozvanih u Rim početkom 1965. godine,
kako bi sudjelovao u sastavljanju posljednjih stranica Drugoga vatikanskog sabora,
a posebno dekreta „Ad Gentes“, kojim su ustanovljena nova načela misionarskoga djelovanja
Crkve. Postavši Papa koji će uskoro najsvečanije obilježiti 50. obljetnicu početka
Sabora, papa je Benedikt XVI. želio ponovno vidjeti mjesto na kojemu je boravio tjedan
dana – od 29. ožujka do 3. travnja 1965. godine – zajedno s četiri biskupa i pet kolega
teologa, kako bi sastavio nacrt jednoga od stožernih dokumenata kojima je Crkva preuređivala
sebe i svoju budućnost. Pred velikom skupinom redovnikā Družbe Božje Riječi, i
njihovim dosadašnjim, i novim poglavarom, Papa se, govoreći bez pripremljenoga teksta,
prisjetio tih dana prije 47 godina: od vanjske oprečnosti između tišine u zelenilu
Nemija i rimskoga meteža, do one unutar njegove radne skupine u kojoj je prevladavalo
razilaženje u mišljenju, koje – kako je Sveti Otac simpatično primijetio – nisam nikada
stvarno shvatio, između škole u Louvainu i u Münsteru. Odnosno, kako je objasnio,
pitanje je li glavna svrha misije implantatio Ecclesiae ili naviještanje Evanđelja?
Nizale su se anegdote i događaji u sjećanju pape Benedikta XVI., kojemu je u središtu
bila upravo ta mogućnost da, iako kao vrlo mladi teolog, – kako je rekao i pritom
se našalio – bez velike važnosti, pozvan ne znam zašto, surađujem u tako važnoj i
lijepoj zadaći. Sastavljanje su spomenutoga dokumenta saborski oci prihvatili gotovo
jednoglasno – dodao je Sveti Otac. Sve je bilo usmjereno prema samo jednoj živoj
potrebi za donošenjem svijetu svjetlosti Božje Riječi, svjetlosti Božje ljubavi, te
davanju nove radosti tom navještaju. (…) Dobro koje u sebi ima potrebu da se prenese,
da se daruje, ne može ostati u samom sebi, jer dobro, sama dobrota jest communicatio.
I to se pojavljuje već u otajstvu Trojstva, u Bogu, i širi se u povijesti spasenja
i u našoj potrebi da drugima damo dobro koje smo primili – napomenuo je Papa te na
kraju istaknuo – Jasno, misionarska dinamika živi, a živi samo ako postoji radost
Evanđelja, ako smo u iskustvu dobra koje dolazi od Boga, i koje se ima, i želi, prenositi.