O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran
Onovimo svoje pouzdanje
u Boga na našem hrvatskom hodočašću kroz povijest, na kojemu smo dosad toliko puta
u povijesnim događajima osjetili Božje obećanje: tebe ja zaboraviti neću – poručio
je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodeći danas, prigodom Dana državnosti,
svečano misno slavlje za Domovinu u crkvi Svetoga Marka na zagrebačkom Gornjem Gradu. Čestitavši
okupljenima – među kojima su bili i najviši predstavnici vlasti – Dan hrvatske državnosti,
kardinal je podsjetio na činjenicu kako je crkva Svetoga Marka okružena najvažnijim
državnim institucijama hrvatskoga naroda. Ona je sama škrinja u kojoj su se tijekom
vremena spojile duhovne vrijednosti i društveno značenje sklada kulture, politike
i gospodarstva. Ovaj trg i ova crkva u njegovome središtu mogu za sve građane poslužiti
kao dobro polazište za razmišljanje o važnim društvenim suodnosima u suvremenosti
– kazao je u uvodu kardinal. Osvrnuvši se potom na aktualno stanje u Domovini,
kada se čini kao da društvo zahvaća osjećaj bespomoćnosti pred onim što se događa,
s mnoštvom nejasnoća koje teško dopuštaju da se osjeti Božja ljubav, kardinal je istaknuo
kako nam kao vjernicima, ako smo svjesni da nas Bog ne zaboravlja, nije dopušteno
prepuštati se osjećaju napuštenosti, zatvoriti se u sebe, biti tužni i pasivni promatrači
te širiti malodušje. Zato se danas trebamo zapitati: gdje to mi ostavljamo i napuštamo
Boga? Kao vjernik i građanin Hrvatske nisam ravnodušan, a znam da to isto osjećaju
mnogi vjernici i ljudi dobre volje, gledajući kako se u Hrvatskoj zadire u temelje
ljudskoga postojanja – upozorio je kardinal, dodavši da se na ovome mjestu, gdje se
zid apside ove crkve gotovo oslanja na zidove Hrvatskoga sabora, kao vjernici pitamo:
čime su vođeni predlagatelji i donositelji zakona? I, misle li ti predstavnici naroda,
misle li hrvatski ljudi na to da se svaki zakon odražava na društveni život? Ne mislim
ovdje na mnoštvo zakona koji uređuju razne odnose, nego na zakone koji se tiču otajstva
života, na zakone koji se tiču obitelji – istaknuo je zagrebački nadbiskup. Ova
crkva svetoga Marka – kazao je nadalje kardinal – slika je Crkve u raznim društvenim
sustavima. Nekima je služila kao vrelo pobožnosti, a nekima kao pozornica utjecaja.
Jedni su željeli da je veća, a drugi su je jedva podnosili i bili bi je najradije
maknuli. Ali, ona je i dalje tu. Ona je tu i govori o prisutnosti Crkve na koju će
se i dalje vikati s optužbom da se miješa u društveni i politički život i koju će
se s druge strane prozivati da nije dovoljno glasna, a ona sa svojim vjernicima i
dalje govori da je u životu potrebno osloniti se na Boga ljubavi i da je čovjek pozvan
biti bliz čovjeku, posebno čovjeku u potrebi – kazao je kardinal, istaknuvši kako
je takvo kršćanstvo bilo nosiva snaga civilizacije, duša Europe. Ne zbog toga što
bi kršćanstvo služilo postizanju nekih društvenih ciljeva, stvaranju zemaljskoga blagostanja,
nego zato jer je Crkva zajednica ljudi kojima je najveća vrijednost Bog i Njegovo
kraljevstvo. I dok danas upozoravamo na nužnost poštivanja pravednosti, gdje je najbolnije
vidjeti ljude koji rade, a ne primaju plaću, ili radnike koji gube posao ili mladež
koja ga ne nalazi; dok vidimo da se u našoj Domovini, bez suglasnosti o temeljnim
vrijednostima, promiču pogubne težnje u odgoju, zastupaju zabrinjavajuća stajališta
kojima je na prvome mjestu zarada nekolicine; dok se zauzimamo za zaštitu stvorenoga
svijeta, tih prirodnih bogatstava, nama danih na upravljanje i čuvanje, u svemu tome
ističemo da je konačni cilj kršćanstva ljubav koja nadilazi svako društvo i povijest,
a da je država dužna u socijalnoj zauzetosti zakonima i drugim mjerama štititi svoje
građanke i građane, posebno vodeći računa o nezaštićenima i ugroženima – poručio je
zagrebački nadbiskup. Ova crkva na ovome trgu i nama danas postavlja pitanje jesmo
li izabirali i izabiremo li istinske vrijednosti. No, ova crkva daje ujedno i odgovore
kako je hrvatski narod tijekom povijesti opstao i čega se držao, što su bili stupovi
svoda na kojemu se iznutra nalaze lukovi kao metafora pripadnosti nebu, a izvana grbovi
koji očituju pripadnost hrvatskoj domovini – kazao je nadbiskup. I kada se nalazimo
pred pitanjima boli, pred iskustvom svoje ljudske konačnosti, Isus nam – kao i kraljevskomu
službeniku iz Evanđelja – govori da naša najveća vrijednost živi. Bog mu se očitovao
čudesnim znakom, jer je nosio u sebi duboku čežnju, trag vjere koja je cijeli njegov
dom povezala s Isusom. Takva je vjera i hrvatski narod odavno povezala s Isusom.
“Godina vjere” koja je pred nama poticaj je da osobno i kao narod bolje upoznamo svoju
vjeru, da ne dopustimo da prevlada površnost i neznanje; da obnovimo svoje pouzdanje
u Boga na našem hrvatskom hodočašću kroz povijest na kojemu smo dosad toliko puta
u povijesnim događajima osjetili Božje obećanje: tebe ja zaboraviti neću – zaključio
je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Prigodom ređenja petorice novih
svećenika u požeškoj katedrali, 23. lipnja, molitvom i čestitkom spomenuti su i jubileji
svećenika Požeške biskupije. Državno tajništvo Svete Stolice dostavilo je tako domaćem
biskupu Antunu Škvorčeviću čestitku pape Benedikta XVI. Svećeniku Stjepanu Beniću,
u kojoj Papa piše: “Primivši ugodnu vijest da slavite stoti rođendan i sedamdeset
i šestu obljetnicu svećeničkog ređenja, želim Vam uputiti najsrdačnije čestitke. Vaši
visoki jubileji su prigoda da, zajedno s Vama, uputim Svemogućem Bogu zahvalu za dar
života i za dar svećeništva. Ujedno zahvaljujem Vama jer ste se, čuvši poziv od Gospodina
da ga slijedite, spremno odazvali i ostali vjerni tolike godine u ne baš lakim vremenima.
Stoga danas možete biti putokaz i primjer mladima da se u životu vjernost i ustrajnost
isplate. Vi svjedočite da je najveća radost prepoznati volju Božju i Gospodinu služiti”
– ističe se u čestitki koju je, udjeljujući svoj apostolski blagoslov, potpisao papa
Benedikt XVI. na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, Dan svećeničkog posvećenja, 15.
lipnja 2012. godine. Jučer je u katedrali sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici
biskup Đuro Gašparović zaredio za svećenika Željka Štimca. U Splitu je pak nadbiskup
Marin Barišić zaredio za svećenike Matu Munitića, Vedrana Torića, Ratomira Vukorepu
i Kritijana Perkovića. U svojim su propovijedima biskupi zareditelji mladomisnicima
preporučili duboku poniznost pred primljenim darom, a vjernicima žarku molitvu za
svećenike i svećenička zvanja.