O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Onovimo svoje pouzdanje u Boga na našem hrvatskom hodočašću kroz povijest, na kojemu smo dosad toliko puta u povijesnim događajima osjetili Božje obećanje: tebe ja zaboraviti neću – poručio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodeći danas, prigodom Dana državnosti, svečano misno slavlje za Domovinu u crkvi Svetoga Marka na zagrebačkom Gornjem Gradu.
Čestitavši okupljenima – među kojima su bili i najviši predstavnici vlasti – Dan hrvatske državnosti, kardinal je podsjetio na činjenicu kako je crkva Svetoga Marka okružena najvažnijim državnim institucijama hrvatskoga naroda. Ona je sama škrinja u kojoj su se tijekom vremena spojile duhovne vrijednosti i društveno značenje sklada kulture, politike i gospodarstva. Ovaj trg i ova crkva u njegovome središtu mogu za sve građane poslužiti kao dobro polazište za razmišljanje o važnim društvenim suodnosima u suvremenosti – kazao je u uvodu kardinal.
Osvrnuvši se potom na aktualno stanje u Domovini, kada se čini kao da društvo zahvaća osjećaj bespomoćnosti pred onim što se događa, s mnoštvom nejasnoća koje teško dopuštaju da se osjeti Božja ljubav, kardinal je istaknuo kako nam kao vjernicima, ako smo svjesni da nas Bog ne zaboravlja, nije dopušteno prepuštati se osjećaju napuštenosti, zatvoriti se u sebe, biti tužni i pasivni promatrači te širiti malodušje. Zato se danas trebamo zapitati: gdje to mi ostavljamo i napuštamo Boga? Kao vjernik i građanin Hrvatske nisam ravnodušan, a znam da to isto osjećaju mnogi vjernici i ljudi dobre volje, gledajući kako se u Hrvatskoj zadire u temelje ljudskoga postojanja – upozorio je kardinal, dodavši da se na ovome mjestu, gdje se zid apside ove crkve gotovo oslanja na zidove Hrvatskoga sabora, kao vjernici pitamo: čime su vođeni predlagatelji i donositelji zakona? I, misle li ti predstavnici naroda, misle li hrvatski ljudi na to da se svaki zakon odražava na društveni život? Ne mislim ovdje na mnoštvo zakona koji uređuju razne odnose, nego na zakone koji se tiču otajstva života, na zakone koji se tiču obitelji – istaknuo je zagrebački nadbiskup.
Ova crkva svetoga Marka – kazao je nadalje kardinal – slika je Crkve u raznim društvenim sustavima. Nekima je služila kao vrelo pobožnosti, a nekima kao pozornica utjecaja. Jedni su željeli da je veća, a drugi su je jedva podnosili i bili bi je najradije maknuli. Ali, ona je i dalje tu. Ona je tu i govori o prisutnosti Crkve na koju će se i dalje vikati s optužbom da se miješa u društveni i politički život i koju će se s druge strane prozivati da nije dovoljno glasna, a ona sa svojim vjernicima i dalje govori da je u životu potrebno osloniti se na Boga ljubavi i da je čovjek pozvan biti bliz čovjeku, posebno čovjeku u potrebi – kazao je kardinal, istaknuvši kako je takvo kršćanstvo bilo nosiva snaga civilizacije, duša Europe. Ne zbog toga što bi kršćanstvo služilo postizanju nekih društvenih ciljeva, stvaranju zemaljskoga blagostanja, nego zato jer je Crkva zajednica ljudi kojima je najveća vrijednost Bog i Njegovo kraljevstvo. I dok danas upozoravamo na nužnost poštivanja pravednosti, gdje je najbolnije vidjeti ljude koji rade, a ne primaju plaću, ili radnike koji gube posao ili mladež koja ga ne nalazi; dok vidimo da se u našoj Domovini, bez suglasnosti o temeljnim vrijednostima, promiču pogubne težnje u odgoju, zastupaju zabrinjavajuća stajališta kojima je na prvome mjestu zarada nekolicine; dok se zauzimamo za zaštitu stvorenoga svijeta, tih prirodnih bogatstava, nama danih na upravljanje i čuvanje, u svemu tome ističemo da je konačni cilj kršćanstva ljubav koja nadilazi svako društvo i povijest, a da je država dužna u socijalnoj zauzetosti zakonima i drugim mjerama štititi svoje građanke i građane, posebno vodeći računa o nezaštićenima i ugroženima – poručio je zagrebački nadbiskup.
Ova crkva na ovome trgu i nama danas postavlja pitanje jesmo li izabirali i izabiremo li istinske vrijednosti. No, ova crkva daje ujedno i odgovore kako je hrvatski narod tijekom povijesti opstao i čega se držao, što su bili stupovi svoda na kojemu se iznutra nalaze lukovi kao metafora pripadnosti nebu, a izvana grbovi koji očituju pripadnost hrvatskoj domovini – kazao je nadbiskup. I kada se nalazimo pred pitanjima boli, pred iskustvom svoje ljudske konačnosti, Isus nam – kao i kraljevskomu službeniku iz Evanđelja – govori da naša najveća vrijednost živi. Bog mu se očitovao čudesnim znakom, jer je nosio u sebi duboku čežnju, trag vjere koja je cijeli njegov dom povezala s Isusom.
Takva je vjera i hrvatski narod odavno povezala s Isusom. “Godina vjere” koja je pred nama poticaj je da osobno i kao narod bolje upoznamo svoju vjeru, da ne dopustimo da prevlada površnost i neznanje; da obnovimo svoje pouzdanje u Boga na našem hrvatskom hodočašću kroz povijest na kojemu smo dosad toliko puta u povijesnim događajima osjetili Božje obećanje: tebe ja zaboraviti neću – zaključio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Prigodom ređenja petorice novih svećenika u požeškoj katedrali, 23. lipnja, molitvom i čestitkom spomenuti su i jubileji svećenika Požeške biskupije. Državno tajništvo Svete Stolice dostavilo je tako domaćem biskupu Antunu Škvorčeviću čestitku pape Benedikta XVI. Svećeniku Stjepanu Beniću, u kojoj Papa piše: “Primivši ugodnu vijest da slavite stoti rođendan i sedamdeset i šestu obljetnicu svećeničkog ređenja, želim Vam uputiti najsrdačnije čestitke. Vaši visoki jubileji su prigoda da, zajedno s Vama, uputim Svemogućem Bogu zahvalu za dar života i za dar svećeništva. Ujedno zahvaljujem Vama jer ste se, čuvši poziv od Gospodina da ga slijedite, spremno odazvali i ostali vjerni tolike godine u ne baš lakim vremenima. Stoga danas možete biti putokaz i primjer mladima da se u životu vjernost i ustrajnost isplate. Vi svjedočite da je najveća radost prepoznati volju Božju i Gospodinu služiti” – ističe se u čestitki koju je, udjeljujući svoj apostolski blagoslov, potpisao papa Benedikt XVI. na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, Dan svećeničkog posvećenja, 15. lipnja 2012. godine.
Jučer je u katedrali sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici biskup Đuro Gašparović zaredio za svećenika Željka Štimca. U Splitu je pak nadbiskup Marin Barišić zaredio za svećenike Matu Munitića, Vedrana Torića, Ratomira Vukorepu i Kritijana Perkovića. U svojim su propovijedima biskupi zareditelji mladomisnicima preporučili duboku poniznost pred primljenim darom, a vjernicima žarku molitvu za svećenike i svećenička zvanja.