Okrugli stol o budućnosti Hrvatske

Da su vremena ozbiljna dokaz nam je stvarnost u kojoj živimo. Da se tomu pokušavamo dovinuti različitim simpozijima, okruglim stolovima, raspravama, normalna je stvar, pogotovu kad o određenoj problematici govore stručnjaci. Prije nekoliko smo dana prenijeli izvješće s jednoga takvog stručnog kolokvija, pa bismo na zahtjev slušatelja danas to željeli ponoviti.
'Upravljanje razvojem u globalnom okruženju: Modeli razvoja Hrvatske kao članice Europske unije', bila je tema skupa održanog u utorak u zagrebačkom Kulturno informacijskom centru u organizaciji Centra za politološka istraživanja i Znanstvenog foruma. Istaknimo odmah, kako prenosi portal dnevno.hr, da se od mnogo pozvanih predstavnika akademske zajednice organizatorima odazvao samo dr. Ljubo Jurčić, dok su se drugi 'ispričali'. Također valja spomenuti da osim novinara tog portala na okruglom stolu o budućnosti Hrvatske nije bilo drugih predstavnika medija, iako je organizator poslao pozive gotovo svim medijskim kućama.
U svega dvadeset godina neovisnosti, Hrvatska je uspjela legalizirati privatizacijsku pljačku stoljeća, posve uništiti vlastito gospodarstvo, demografski se urušiti, gotovo izjednačiti broj zaposlenih i umirovljenika, te zapasti u dužničko ropstvo. Novac je u Hrvatskoj danas iznad društva, jer ni jedna Vlada nije uspjela izaći s financijskom oligarhijom na kraj. Epilog svega toga je da smo postali beskoncepcijsko društvo kojim se upravlja izvana, društvo čistih kolonijalnih odnosa u kojem je moguć tehnokratski udar koji bi mogao ukinuti demokraciju. Ako ovako nastavimo, Hrvatska će nestati, jer je u ovakvim okolnostima nemoguće održati život pojedinca, obitelji, društva i države - istaknuo je politolog dr. Anđelko Milardović, na početku okruglog stola.
Svoju tezu o prevladavajućim kolonijalnim odnosima u Hrvatskoj Milardović je potkrijepio činjenicom da hrvatska takozvana 'elita' uopće ne mari za društvo kojim vlada. U Slavoniji danas gladuju, a zemlja je 'neuzorana', Hrvatskoj prijeti slom socijalne države, no za to nikoga nije briga. A trebalo bi ih biti briga, jer kad sve propadne, ni elite neće proći 'lišo'. Zato je nužan razgovor o ovoj temi kako bi se u društvu napokon razvila svijest o potrebi napuštanja tog gubitničkog, kolonijalnog modela koji je na snazi već 21 godinu. No ovako slab odaziv predstavnika hrvatske akademske zajednice, medija i članova Vlade na ovaj okrugli stol upućuje na zaključak da mnogima još nije doprlo do mozga da nam vrijeme istječe - u vrlo dramatičnom tonu upozorio je profesor Milardović.
Nakon njega malobrojnoj se publici obratio dr. Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, koji je ustvrdio da je Europska unija, čiji član će Hrvatska uskoro postati, danas u dubokoj političkoj krizi, te da ona novim članicama ne nudi ravnopravnost, već odnos najamnog radnika. Euro bi trebao imati istu cijenu u svim zemljama, ali nema jer u Europskoj uniji ne postoje elementi za zajedničku valutu, što znači da je euro brzopleto uveden.
Europski narodi se, osim toga, već četiri do pet stoljeća bore za svoju nacionalnu državu, a Bruxelles to hoće sada na silu izbrisati, kao da ne postoje velike kulturološke razlike među narodima. Te razlike vide se i iz svemira i njih je nemoguće izbrisati, a one se ni ne trebaju brisati, jer je poznato da raznolikost rađa napredak, dok ujednačenost znači stagnaciju. Drugi problem Europske unije je to što je nakon raspada SSSR-a novac preuzeo glavnu ulogu ujedinjenja Europe, što se nije smjelo dopustiti i što je i dovelo do tolikih socijalnih problema i razlika. Rješenje krize u Uniji se ne nazire, što znači da će EU vjerojatno ići prema razgradnji - istaknuo je također profesor Jurčić, te je potom prisutnima pokušao objasniti što mala Hrvatska uopće znači većim i bogatijim zemljama poput Njemačke ili Francuske.
Hrvatska je, prema svom malom BDP-u, u Europi na razini statističke pogreške. Njima je isplativije baviti se srednje velikom firmom, nego Hrvatskom. Ne bi ni primijetili da nas nema. Čak štoviše, mi ih nerviramo, pa nam zato i šalju u pravilu niže činovnike. Hrvatska je nažalost prihvatila koncept liberalizma ili nevidljive ruke koja sve regulira, pa je tako proizvodna poduzeća pretvorila u trgovačka te je od donekle industrijalizirane zemlje došla na razinu manufakture. Posljedica toga je da danas ništa ne proizvodimo, već sve dobivamo iz uvoza.
U periodu od 2000. do 2008. godine Hrvatska je investirala oko 40 milijardi kuna, da bi nakon tolikog ulaganja (i zaduživanja) broj zaposlenih u Hrvatskoj pao sa 1,6 na 1,4 milijuna ljudi. Dug je, dakle, ostao, a radna mjesta nisu stvorena, već su čak i izgubljena. Posljedica je to nepostojanja bîti hrvatske države. A uloga države trebala bi biti da upravlja i vodi brigu o svojim resursima. Država bi trebala donijeti plan kako iskoristiti 1,2 milijuna hektara neobrađene zemlje, trebala bi bolje upravljati šumama, koje su svega 20 posto iskorištene, trebala bi se potruditi da proizvode Kraša, Podravke i Koestlina stavi na police ruskih 'konzuma' jer se takvi poslovi dogovaraju između vlada pojedinih zemalja. No, nama nedostaje znanja da bi to mogli učiniti - kazao je Jurčić.
Sada je važno preživjeti, odnosno spasiti preostala radna mjesta. No, to se neće i ne može učiniti štednjom i rezanjem. Ne bi smjeli više otpustiti niti jednog radnika, sve dok u isto vrijem ne zaposlimo dvojicu. Štednja, dakle, nije rješenje, nego ciljana potrošnja. Jedino tako se, uostalom, zemlje mogu izvući iz krize - istaknuo je Jurčić, te dodao da Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku ne treba prodavati, već njima treba racionalno upravljati. Rješenje nije u stranim investicijama. Čemu služi Narodna banka, ako uzimamo tuđi novac - upitao se na kraju Jurčić, na čije izlaganje se iz publike nadovezala mr. Gordana Maras, neovisna ekonomistica.
U panici sam već osamnaest godina, pa mi je drago da netko napokon otvara ovu temu. Pitam se kako ćemo opstati, jer više ne mislim bježati i emigrirati. Pitam se jesmo li svi mi primili injekcije u mozak, kada svu ovu razgradnju dopuštamo. Koalicija koja je sada na vlasti dugo je skrivala svoj program, da bi se na kraju ispostavilo da je njihov Plan 21 ustvari utemeljen na Agendi 21 UN-a iz 1992. godine, dakle na mjerama kojima je cilj smanjiti broj stanovnika malih zemalja poput Hrvatske. Hrvatska vlada je, dakle, u svoj program prihvatila 'sredstva masovnog uništenja' vlastite populacije i vlastite zemlje. Tome će svakako pridonijeti i ove mjere štednje koje nam Milanovićeva vlada nameće. Bojim se, dakle, da je cilj mjera koje su naši prihvatili, uništenje kulturološkog bića ljudi. Predlažem stoga da se Hrvatska, u situaciji gdje sa sjevera Europe na naš račun dolaze samo ružne riječi, između ostalog okrene Mediteranu i sjevernoj Africi, te da tu potražimo prostor potreban za opstanak i razvoj - zaključila je Gordana Maras.
Riječ je potom uzela Jasna Belošević Martić, direktorica Centra za makroekonomske analize Hrvatske gospodarske komore. Istaknula je da Komora još od 1999. godine upozorava na pogubnost deindustrijalizacije zemlje, te na model ne-rasta, a ne rasta. Upozoravalo se na te probleme, ali u državi nije bilo sluha, ni znanja da se negativni trendovi zaustave - kratko je potkraj skupa istaknula predstavnica Hrvatske gospodarske komore.
Ministar Jovanović poziva se na stručnjake, kad je riječ o jeziku, ali kad stručnjaci iz ekonomije govore, onda ih se ne sluša. Kad na neke stvari upozorava komentator u Glasu koncila, onda se on miješa u politiku, a on samo govori s vidika općega dobra. Na spomen Agende 21 o nestnaku Hrvatske kao male zemlje, jasna nam je politika velikih i već glede velikosrpske agresije i uvođenja embarga napadnutim zemljama Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, a najnovije – i suđenje na europskom nogometnom prvenstvu.