Prof. Bux o liturgijskoj reformi

U svojoj video poruci za završetak Međunarodnoga euharistijskog kongresa u Dublinu, Papa je ustvrdio da su želje Koncilskih otaca o obnovi bogoslužja pretrpjele „mnoga nerazumijevanja i nepravilnosti“. Svrha je bila liturgijske obnove omogućiti osobni susret ljudi s Gospodinom nazočnim u Euharistiji – ustvrdio je Benedikt XVI. – no obnova se ograničila na vanjštinu.
Osvrnuvši se na Papinu poruku u razgovoru za našu radijsku postaju msgr. Nicola Bux, profesor teologije i savjetnik zborova za nauk vjere, za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, rekao je da se u bogoslužju zbilo isto što i na društvenoj i moralnoj razini, okomiti pad etike i slobodni pad bogoštovlja. Bogoštovlje se više ne shvaća kao pravo Boga da ga se štuje, kako je Bog odredio, nego našim prohtjevom da uređujemo bogoslužje i da ga predstavljamo, takoreći - prema svojim potrebama i uredbama. Prorok Izaija veli: „Moje ste štovanje pretvorili u naučenu ljudsku uredbu“, stoga je bogoštovlje, kako je pisao Sveti Otac dok je još bio profesor, postalo neka vrsta zabave – primijetio je msgr. Bux.
Uvjeren sam da danas na neki način valja oživjeti načelo da ne možemo po želji uređivati bogoštovlje, ne može činiti ono što nam se sviđa, u bogoštovlje unositi što želimo a uklanjati sve što nam nije po ukusu, naprotiv, bogoslužje ja javni čin Crkve, a na to podsjeća i II, vatikanski sabor u konstituciji o svetoj liturgiji, i stoga ga ima odrediti Sveta Stolica , upravo kako veli ta konstitucija: „Stoga neka u liturgiji nitko drugi, pa ni svećenik, ništa po svom nahođenju ne dodaje, ukida ili mijenja“. Ono što se dogodilo u svijetu, a što i Papa na neki način osuđuje, upravo je ono što Sabor nije želio – istaknuo je profesor Bux.
Na primjedbu da saborska liturgijska obnova nije ostvarena, rekao je da obnovu valja nastaviti, iako je i liturgija kao i Crkva, kako se veli na latinskom, „semper reformanda“ u neprestanom obnavljanju, ali obnova nije revolucija. Mnogi su nažalost obnovu shvatili revolucijom, što će reći, preokrenimo sve, u središte liturgije stavimo čovjeka a ne Boga, čovjeka s njegovim prohtjevima, njegovo prednjačenje, zaboravljajući da je protagonist netko drugi, da je to Gospodin Bog. Štuj svoga Boga, nemaj drugoga Boga osim mene – to je prva zapovijed. Stoga se nemamo pravo žaliti da je i etika, nažalost i u Crkvi, u slobodnom padu – ustvrdio je profesor dodajući:
Papa je izrekao slavnu rečenicu, vrlo bremenitu, a to je da kriza u Crkvi uglavnom ovisi o srozavanju bogoštovlja. A zašto se to događa? To se zbiva jer mi hoćemo da Bog bude na našu sliku i priliku, a tada se zanemaruju sve zapovijedi – ustvrdio je msgr. Bux.
Na upit o primjerima nepoštivanja volje koncilskih otaca, rekao je da je Papa u video poruci sudionicima Euharistijskog kongresa istaknuo klanjanje. Bogoslužje je po svojoj naravi čin bogoštovlja, a ne ljudske zabave. Svećenici danas na kraju svete mise vele: Ugodan vam dan ili dobra vam večer, kako ste? A sada idite kući i činite ovo ili ono....Bogoslužje kao javni čin opće Crkve nije stranački sastanak, a baš je u tomu problem. Što znači bogoštovlje: znači da narod dolazi u crkvu štovati Boga, u tomu je bit bogoštovlja. Ako nema toga, onda je sve moguće. Primjerice i činjenica gdje se danas u crkvama nalazi svetohranište, a na što se žale mnogi laici, stavlja ga su u neki mračni kut, čak ga se ne može ni pronaći, a naprotiv u središtu je crkve uzdignuti svećenikov stolac, prema kojoj odredbi je to uređeno? Malo po malo klizali smo niz brdo: iz središta smo uklonili Euharistijskog Isusa a njegovo smo mjesto zauzeli mi, svećenici. Nažalost, baš u trenutku, kako se može pročitati i u kronikama, kad svećenici ne blistaju svojim životom. Mislim da bismo kao službenici trebali biti po strani. Uostalom i riječ ministar znači službenik, a ne gospodar – zaključio je profesor Bux.