'Upravljanje razvojem u globalnom okruženju: Modeli razvoja Hrvatske kao članice Europske
unije', bila je tema skupa održanog u utorak u zagrebačkom Kulturno- informacijskom
centru u organizaciji Centra za politološka istraživanja i Znanstvenog foruma. Istaknimo
odmah, kako prenosi portal dnevno.hr, da se od mnogo pozvanih predstavnika akademske
zajednice organizatorima odazvao samo dr. Ljubo Jurčić, dok su se drugi 'ispričali'.
Također valja spomenuti da osim novinara tog portala na okruglom stolu o budućnosti
Hrvatske nije bilo drugih predstavnika medija, iako je organizator poslao pozive gotovo
svim medijskim kućama. U svega dvadeset godina neovisnosti, Hrvatska je uspjela
legalizirati privatizacijsku pljačku stoljeća, posve uništiti vlastito gospodarstvo,
demografski se urušiti, gotovo izjednačiti broj zaposlenih i umirovljenika, te zapasti
u dužničko ropstvo. Novac je u Hrvatskoj danas iznad društva, jer ni jedna Vlada nije
uspjela izaći s financijskom oligarhijom na kraj. Epilog svega toga je da smo postali
beskoncepcijsko društvo kojim se upravlja izvana, društvo čistih kolonijalnih odnosa
u kojem je moguć tehnokratski udar koji bi mogao ukinuti demokraciju. Ako ovako nastavimo,
Hrvatska će nestati, jer je u ovakvim okolnostima nemoguće održati život pojedinca,
obitelji, društva i države - istaknuo je politolog dr. Anđelko Milardović, na početku
okruglog stola. Svoju tezu o prevladavajućim kolonijalnim odnosima u Hrvatskoj
Milardović je potkrijepio činjenicom da hrvatska takozvana 'elita' uopće ne mari za
društvo kojim vlada. U Slavoniji danas gladuju, a zemlja je 'neuzorana', Hrvatskoj
prijeti slom socijalne države, no za to nikoga nije briga. A trebalo bi ih biti briga,
jer kad sve propadne, ni elite neće proći 'lišo'. Zato je nužan razgovor o ovoj temi
kako bi se u društvu napokon razvila svijest o potrebi napuštanja tog gubitničkog,
kolonijalnog modela koji je na snazi već 21 godinu. No ovako slab odaziv predstavnika
hrvatske akademske zajednice, medija i članova Vlade na ovaj okrugli stol upućuje
na zaključak da mnogima još nije doprlo do mozga da nam vrijeme istječe – u vrlo dramatičnom
tonu upozorio je profesor Milardović. Nakon njega malobrojnoj se publici obratio
dr. Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, koji je ustvrdio da je
Europska unija, čiji će član Hrvatska uskoro postati, danas u dubokoj političkoj krizi,
te da ona novim članicama ne nudi ravnopravnost, već odnos najamnog radnika. Euro
bi trebao imati istu cijenu u svim zemljama, ali nema jer u Europskoj uniji ne postoje
elementi za zajedničku valutu, što znači da je euro brzopleto uveden. Europski
narodi se, osim toga, već četiri do pet stoljeća bore za svoju nacionalnu državu,
a Bruxelles to hoće sada na silu izbrisati, kao da ne postoje velike kulturološke
razlike među narodima. Te razlike vide se i iz svemira i njih je nemoguće izbrisati,
a one se ni ne trebaju brisati, jer je poznato da raznolikost rađa napredak, dok ujednačenost
znači stagnaciju. Drugi problem Europske unije je to što je nakon raspada SSSR-a novac
preuzeo glavnu ulogu ujedinjenja Europe, što se nije smjelo dopustiti i što je i dovelo
do tolikih socijalnih problema i razlika. Rješenje krize u Uniji se ne nazire, što
znači da će EU vjerojatno ići prema razgradnji – istaknuo je također profesor Jurčić,
te je potom prisutnima pokušao objasniti što mala Hrvatska uopće znači većim i bogatijim
zemljama poput Njemačke ili Francuske. Hrvatska je, prema svom malom BDP-u, u Europi
na razini statističke pogreške. Njima je isplativije baviti se srednje velikom firmom,
nego Hrvatskom. Ne bi ni primijetili da nas nema. Čak štoviše, mi ih nerviramo, pa
nam zato i šalju u pravilu niže činovnike. Hrvatska je nažalost prihvatila koncept
liberalizma ili nevidljive ruke koja sve regulira, pa je tako proizvodna poduzeća
pretvorila u trgovačka te je od donekle industrijalizirane zemlje došla na razinu
manufakture. Posljedica toga je da danas ništa ne proizvodimo, već sve dobivamo iz
uvoza. U periodu od 2000. do 2008. godine Hrvatska je investirala oko 40 milijardi
kuna, da bi nakon tolikog ulaganja (i zaduživanja) broj zaposlenih u Hrvatskoj pao
sa 1,6 na 1,4 milijuna ljudi. Dug je, dakle, ostao, a radna mjesta nisu stvorena,
već su čak i izgubljena. Posljedica je to nepostojanja bîti hrvatske države. A uloga
države trebala bi biti da upravlja i vodi brigu o svojim resursima. Država bi trebala
donijeti plan kako iskoristiti 1,2 milijuna hektara neobrađene zemlje, trebala bi
bolje upravljati šumama, koje su svega 20 posto iskorištene, trebala bi se potruditi
da proizvode Kraša, Podravke i Koestlina stavi na police ruskih 'konzuma' jer se takvi
poslovi dogovaraju između vlada pojedinih zemalja. No, nama nedostaje znanja da bi
to mogli učiniti – kazao je Jurčić. Sada je važno preživjeti, odnosno spasiti preostala
radna mjesta. No, to se neće i ne može učiniti štednjom i rezanjem. Ne bi smjeli više
otpustiti niti jednog radnika, sve dok u isto vrijeme ne zaposlimo dvojicu. Štednja,
dakle, nije rješenje, nego ciljana potrošnja. Jedino tako se, uostalom, zemlje mogu
izvući iz krize – istaknuo je Jurčić, te dodao da Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku
banku ne treba prodavati, već njima treba racionalno upravljati. Rješenje nije u stranim
investicijama. Čemu služi Narodna banka, ako uzimamo tuđi novac – upitao se na kraju
Jurčić, na čije izlaganje se iz publike nadovezala mr. Gordana Maras, neovisna ekonomistica. U
panici sam već osamnaest godina, pa mi je drago da netko napokon otvara ovu temu.
Pitam se kako ćemo opstati, jer više ne mislim bježati i emigrirati. Pitam se jesmo
li svi mi primili injekcije u mozak, kada svu ovu razgradnju dopuštamo. Koalicija
koja je sada na vlasti dugo je skrivala svoj program, da bi se na kraju ispostavilo
da je njihov Plan 21 ustvari utemeljen na Agendi 21 UN-a iz 1992. godine, dakle na
mjerama kojima je cilj smanjiti broj stanovnika malih zemalja poput Hrvatske. Hrvatska
vlada je, dakle, u svoj program prihvatila 'sredstva masovnog uništenja' vlastite
populacije i vlastite zemlje. Tome će svakako pridonijeti i ove mjere štednje koje
nam Milanovićeva vlada nameće. Bojim se, dakle, da je cilj mjera koje su naši prihvatili,
uništenje kulturološkog bića ljudi. Predlažem stoga da se Hrvatska, u situaciji gdje
sa sjevera Europe na naš račun dolaze samo ružne riječi, između ostalog okrene Mediteranu
i sjevernoj Africi, te da tu potražimo prostor potreban za opstanak i razvoj – zaključila
je Gordana Maras. Riječ je potom uzela Jasna Belošević Martić, direktorica Centra
za makroekonomske analize Hrvatske gospodarske komore. Istaknula je da Komora još
od 1999. godine upozorava na pogubnost deindustrijalizacije zemlje, te na model ne-rasta,
a ne rasta. Upozoravalo se na te probleme, ali u državi nije bilo sluha, ni znanja
da se negativni trendovi zaustave – kratko je potkraj skupa istaknula predstavnica
Hrvatske gospodarske komore. Ministar Jovanović poziva se na stručnjake, kad je
riječ o jeziku, ali kad stručnjaci iz ekonomije govore, onda ih se ne sluša. Kad na
neke stvari upozorava komentator u Glasu koncila, onda se on miješa u politiku, a
on samo govori s vidika općega dobra. Na spomen Agende 21 o nestanku Hrvatske kao
male zemlje, jasna nam je politika velikih i već glede velikosrpske agresije i uvođenja
embarga napadnutim zemljama Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, a najnovije – i suđenje
na europskom nogometnom prvenstvu.