Papa u svetom Ivanu Lateranskom otvorio biskupijski pastoralni skup

Krštenje je izlazak iz izolacije tako da Bog obilježava osobu svojim imenom i pridružuje zajednici vjernika – istaknuo je Benedikt XVI. govoreći sinoć u bazilici svetoga Ivana Lateranskog na otvaranju crkvenog skupa Rimske biskupije. Nazočnima je Sveti Otac objasnio bogatstvo dara Božjega koji nas čini braćom, a koji je prvi korak prema uskrsnuću. Rim voli Papu i brani ga kao Kristov dar – ustvrdio je kardinal Vallini, Papin vikar za Rimsku biskupiju, u pozdravnom govoru, te je istaknuo zauzimanje biskupije za oživljavanje vjere.
Tri dana susreta, konferencija i razmjena započela su sinoć u Rimskoj biskupiji radi provjere pastoralnog rada koji je ove godine usredotočen na vrijednost Krštenja vrjednujući Papine riječi koje je rekao nakon uvodne molitve. Zašto po krštenju bivamo Kristovi učenici? Zašto je vrlo važan ovaj sakrament – zapitao je Papa te objasnio:
Prvi odgovor na ovaj upit nalazimo u riječima koje je Isus odabrao za obred krštenja: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Po krštenju uranjamo u Presveto Trojstvo, ucjepljujemo se u Božje ime, koje postaje naše ime a mi njegovi svjedoci. Krstiti dakle, prije svega, znači u novom životu biti ujedinjeni s Bogom. Iz toga proizlazi da Bog nije dalek, nego je u nama živa prisutnost o čemu moramo voditi računa; Bog nas je učinio kršćanima, dao nam novu dimenziju, a budući da smo po krštenju uronjeni u Boga u zajedništvu smo s braćom. Krštenje nije nikada zaseban čin, samo za mene, nego uvijek izražava jedinstvo s drugima, jedinstvo i solidarnost sa svekolikim Tijelom Kristovim – objasnio je Benedikt XVI. dodajući:
Već nam sam obred krštenja pomaže shvatiti što je krštenje. U njemu su dva čimbenika: riječ i voda, koja je važan simbol novoga života, ali i smrti po kojoj se stiže do Uskrsnuća, u novi život. Potom riječ krsnoga obreda – odnosno odricanje, obećanje i zazivi – po njima se krštenje objavljuje i preobražava u životni put: U njima se ostvaruje odluka, u tim je riječima prisutan svekoliki krsni hod, prije krštenja i nakon krštenja. Dakle, tim riječima i simbolima Krštenje se proteže na cijeli naš život – istaknuo je Benedikt XVI.
Papa se posebno osvrnuo na tri odricanja u krsnom obredu: odreći se zavodljivosti zla – objasnio je – i danas znači osloboditi se od načina življenja, u kojem istina ne znači ništa nego privid, učinak, senzacija, u kojem se pod prividom istine zapravo uništavaju ljudi. Odreći se kulture koja ne traži dobro, a čiji je moralizam zapravo krinka da se izaziva zabune, stvara brkanje i uništavanje. Protiv takve kulture, u kojoj se laž predstavlja u ruhu istine i informacije, protiv kulture koja traži jednino materijalno blagostanje a niječe Boga, mi izgovaramo 'ne' – ustvrdio je Papa.
Odreći se grijeha da živimo u slobodi djece Božje – nastavio je Sveti Otac – znači priznati da Bog nije ravnodušan na grijeh, ta riječ nije smiješna, a sloboda nije, kako se danas shvaća, osloboditi se vjere i u konačnici od Boga. Bog nas ljubi, poradi nas je postao ranjiv sve do smrti, a raniti ga grijehom, znači živjeti protiv sebe i protiv slobode – istaknuo je Papa te se osvrnuo na odricanje od Sotone. Odreći se Sotone znači Bogu reći da, a ne vlasti zloga, koji u ovomu svijetu želi biti Bog. I ispovijedanje vjere prati krsni obred – primijetio je Sveti Otac.
Nije dakle riječ o jednostavnoj formuli – istaknuo je Papa – nego o načinu života, to je razgovor, Božji zahvat u nama, to je hod. Samo ako Krista prihvatimo kao put, možemo doista biti na Njegovu putu i možemo shvatiti Kristovu istinu.
Papa se na kraju osvrnuo na krštenje djece. Krštenje bi trebalo obavljati nakon prikladne priprave. Ali možemo li nekom djetetu nametnuti vjeru – zapitao je Benedikt XVI., kao što se mnogi danas pitaju. Krštenje djece nije protiv slobode, dapače – naglasio je Papa – ono je jamstvo dobra Božjega i njegove zaštite u životu, može se pravdati i samim darom života, koji nam je dan bez našega prethodnog pristajanja – zaključio je Benedikt XVI.