Nagrada patru Cveku i maestru Kranjčeviću

Odvojenost Crkve od države s pravom se ističe, ali se često međusobna prožetost osobito u ostvarivanju općega dobra olako zaboravlja i zanemaruje. Odvojenost se posebno ističe upravo u prigodama kad bi valjalo isticati prožetost. Ne želi Crkva donositi zakone, kako neki stalno prigovaraju, jer to spada na one kojima je narod dao povjerenje. Ali kad je riječ o ljudskom dostojanstvu, i temeljnim ljudskim pravima, onda se to tiče svih. S kojeg se sve vidika ovih dana ne štite homoseksualci. Sad je navodno najžešći govor o ljudskim pravima. No može li se dogoditi da se netko odrekne prava da bude uljudan, fin, pristojan, pa si uzme pravo da bude nasilan, prost, nepristojan? I onda se to još zove ljubav. I onda optužuju i katolički vjeronauk. A ti prajdovci doista prodaju rog za svijeću i što je najgore, oni ipak time kvare mladež. Dobro je rečeno u Saboru: budi doma što hoćeš, a nemoj svoje zlo proglašavati dobrim i još se histerički time hvaliti. Kad je riječ o pristojnosti, onda i mnogi novinari kao da nikad za nju nisu čuli, ako misle da valja napasti Crkvu i crkvene službenike. No kad smo već kod novinara ili obavijesnih sredstava, zanimljivo je uočiti ovih dana još jednu odvojenost Crkve od države. Nigdje nisam našao vijest da su neki crkveni ljudi ili ustanove dobili nagradu grada Zagreba, nego se to moralo naći samo u IKA-i, a odnosi se na patra Antuna Cveka i maestra Vladimira Kranjčevića. Teško je valjda spojiti tolike medijske napade na Crkvu i da netko iz nje dobiva nagradu grada. A gdje je tu jednostavna informacija? Inače nova je vlast kao oporba najavljivala čuda, a sada je zaprepaštena svojim neuspjehom u privredi, u zapošljavanju. Od neozbiljnih najava, sada ih napokon vidimo ozbiljne.