Vatileaks ostaje i dalje zanimljiva tema novinarima. No ni europska kriza nije manje
zanimljiva. Neki su šavovi u opasnosti da popucaju, primjerice s Irskom ili pak s
Portugalom ili Italijom, nakon svega što se zbiva u Grčkoj. U Hrvatskoj se pak jednostavno
obistinjuju neke poslovice primjerice 'Tko pod drugim jamu kopa… Na što mislimo? Mislimo
na svu žestinu kojom su do skandala današnji vladajući uzdizali poteze bivše vlade.
Danas pak primjerice ministar prosvjete i športa mimo nastavnika i stručnjaka, a samo
na galamu nekih maturanata želi provoditi red. Pad proizvodnje jednostavno se uzima
na znanje, a da se nitko od vladajućih ozbiljno s time ne uhvati u koštac, nego se
opet prebacuje loptica krivnje s jednih na druge, a zapravo kao da je to jedino što
se uopće zna raditi kad je netko na vlasti. Ovih je dana u Večernjaku izašao golemi
kritički tekst s jednog bloga o golemoj našoj birokraciji na svim razinama koja se
jedino brine o tome da sačuva svoje mjesto a ne da se stvari napokon počnu kretati
u smjeru općega dobra i zauzetosti svih. Nađu se i razmišljanja o tome treba li predsjednik
Hrvatske ići na inauguraciju novoga srpskog predsjednika, pa se u prilog tomu navodi
da ode i da to bude barem znak dobre volje. Kako je to lijepo rečeno za razliku od
mnogih drugih udobrovljavnja naših susjeda kad ni na što nisu pristajali osim na svoja
posezanja za onim što nije njihovo. Nije li sve to razlog da vjernici predano mole
za potrebne milosti i mudrost onima koji su na vlasti, kako se to uobičajeno čini
u zazivima liturgije Velikoga Petka.