Radikalizacija muslimana

Pater Samir Khalil Samir, isusovac i profesor teologije i islamologije na sveučilištu u Beirutu u Libanonu, u intervjuu za zakladu 'Gdje Bog plače' govorio o rastućoj radikalizaciji islama i njezinim odrazima na Zapad.
Na upit kamo će nas odvesti radikalizacija islama, pater Samir veli da je radikalizacija započela s Muslimanskom braćom dvadesetih godina prošloga stoljeća, odnosno nakon Prvoga svjetskog rata i pada posljednjeg Otomanskog carstva, što je bio svršetak Kalifata, a potom i sekularizacija Turske. Muslimani nisu znali što im je činiti. Tada je nastao pokret čiji je bio cilj islamizirati muslimanske zemlje jer su previše zapadnjačke. To je istina, jer su se njihovi pravni sustavi oslanjali na zapadnjačke. Muslimanska su braća nastala u Egiptu kao politički pokret. U početku su odbacivali nasilje, ali je nasilje tijekom vremena postalo dijelom borbe protiv Nasserove socijalističke revolucije. Muslimanska su braća progonjena, zatvarana i ubijana i stoga su organizirali oružani otpor i oporbu i postupno su bivali sve nasilniji – objasnio je profesor dodajući da je radikalizaciji islama pridonijelo i osnivanje izraelske države te neprestani ratovi iz kojih su muslimani uvijek izlazili kao gubitnici.
Stanje se počelo mijenjati sedamdesetih godina kad je povećana potražnja nafte i s njom veliki priliv dolara u muslimanske države, ponajviše Saudijsku Arabiju koja nije znala što će s novcem i ulagala ga je u gradnju džamija i islamskih centara u muslimanskim zemljama, a u Egiptu su izgradili nekoliko tisuća škola i džamija – ustvrdio je isusovac.
Na upit o programiranom širenju islama, rekao je da vehabizam dolazi od imena Abdala Wahhaba, koji je 1870. godine sklopio savez sa saudijskim vladarom da usvoji njegovu vjersku ideologiju koja je po strogoći nadilazila četiri sunitske pravne škole. Vehabizam je postao državna religija u Saudijskoj Arabiji. Novac dakle iz Sjedinjenih Američkih Država i Europe pridonio je i još pridonosi širenju radikalnog islama – istaknuo je pater Samir.
Na upit kako uspostaviti mir s muslimanima, rekao je da muslimani ne mogu zamisliti državu bez religije, oni ne shvaćaju laičnost države, za njih je laičnost isto što i ateizam. Sekularizacija je dakle istovjetna s bezboštvom. Stoga u svojim predavanjima nikada ne rabim riječ laičnost, uvijek govorim „građanska država“, a to ne znači da je vjera potisnuta iz države – primijetio je profesor.
Govoreći pak o stanju na Bliskom istoku, rekao je da se mora muslimanima i bliskoistočnim kršćanima reći da je religija bitna sastavnica javnoga života i da želimo da ostane i u budućnosti. Primjer je Libanon, gdje ima više vjera nego u bilo kojem dijelu svijeta, moramo dakle reći da svi vjerujemo u Boga, samo što drugačije pristupamo Bogu, muslimani na svoj način, kršćani i Židovi na svoj kao i mnogi drugi. Ne smije se dakle napadati religiju jer je ukorijenjena u svima, nego isticati da smo svi građani neke države i stoga moramo biti jednaki pred zakonom – ustvrdio je pater Samir.
Na primjedbu da kršćani napuštaju Bliski istok, rekao je da je kršćanski prijedlog valjan za sve stanovnike Bliskog istoka. Predlažemo da se obustavi iseljavanje: kršćana, muslimana ili Židova, jer svi moramo graditi društvo utemeljeno na poštivanju ljudskih prava. Ako nam ne pomognete da danas ostvarimo taj projekt na Bliskom istoku, onda će radikalni muslimani sutra početi napadati građane Sjedinjenih Američkih Država i Europe jer su porobljivači i imperijalisti. Proglasit će vas 'zločestima' i reći će: vi ste krivi za naše stanje, moramo vam se osvetiti – primijetio je profesor.
Na primjedbu da nasilje ne rješava probleme, rekao je da se bombama ne bori protiv ideologije, jer u uvrijeđenom narodu izazivaju još veći bijes. Što više poubijamo takozvanih terorista, više će biti novih jer nasilje ne smatraju terorizmom, nego čašću. A jedinu čast koju mogu postići, jer su marginalizirani u svojim državama, jest da mogu reći da su mučenici – istaknuo je Samir.
Na upit kako riješiti problem, rekao je da je rješenje u kršćanskoj poruci. Smisao je našega života ostvarenje mira i pravde za sve siromašne, žene i djecu, primjerice u uspostavljanju odgojnog sustava za sve, a ne samo za bogate. Egipat ima najgori odgojni sustav, nakon deset godina školovanja, narod ne zna ni čitati ni pisati. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća pohodio sam najbolje egipatske škole, a u njima je moglo učiti samo deset po sto učenika. Moramo zajedno graditi, jer ne možemo sami promijeniti društvo – ustvrdio je profesor Samir i dodao:
'Zajedno' znači da rješenje ne može biti nasilno. Mora se ustanovljenjem dviju država, koje neće dijeliti zidovi, okončati rat između Palestine i Izraela, isto vrijedi i za Irak, gdje se imaju izmiriti suniti i šijiti. Zajedno s mirom možemo ostvariti politički program utemeljen na socijalnoj pravdi, o čemu govori i Kuran i Biblija, a idealan je za kršćane, muslimane i Židove – primijetio je profesor.
Mi predlažemo taj zajednički projekt. To ne smije biti samo muslimanski projekt, jer bi se s njim moglo manipulirati. Ustav mora priznavati religiju i razne pristupe Bogu kao i priznata ljudska prava. Libanon bi mogao poslužiti kao uzor koji bi se postupno usavršavao. Uvjeren sam da je to ostvarljivo, a pozvat ćemo bogatije zemlje da nam pomognu kao što ćemo mi njima pomoći u izgradnji miroljubivog suživota – ustvrdio je profesor Samir i dodao da saudijski kralj želi promijeniti sustav. Izgradio je i pokrenuo mješovito sveučilište i to u Saudijskoj Arabiji. Kritizirali su ga šeici i kler... ali on ide svojim putom – zaključio je profesor Samir.