Pregled tiska

Da netko danas prvi put čita komentare u nekim hrvatskim novinama ili na nekim portalima posebice glede jučerašnjega izbora za čelnika HDZ-a našao bi se u čudu. Prvo s toliko se interesa sve to pratilo i s toliko se žuči sada komentira kao da je riječ o hrvatskim narodnim neprijateljima. Nije li opet riječ o samim komentatorima koji su uglavnom ljevičari i koji svojom žučljivošću, da ne kažem teži izraz, zapravo dokazuju narodnu mudrost kako su u strahu velike oči. Što to oni svašta vide i što još povrh toga zaključuju već pomalo ide u fantastiku, ali nimalo znanstvenu. Jer u tim komentatorskim umotvorinama nema uopće sadržaja, nego samo ispraznosti fraza usmjerenih prema što jačim i nižim udarcima. Poteze ljevice bianko potpisuju, a uopće se u ovo malo dana vladanja nije iskazala. A i sami oni koji su na vlasti kao i komentatori već pronalaze tisuću razloga da nastave sa svim mogućim i nemogućim a zapravo neozbiljnim prigovorima, mjesto da se ozbiljno prime posla za koji su ovlašteni od naroda. Zašto stalno gledati u tuđe dvorište mjesto da se vodi briga o vlastitom dvorištu ljudskoga dostojanstva i odgovornosti i u pobjedi i u porazu kao što se to obično svjetuje i športašima. Jučer smo uz svjetski dan obavijesnih sredstava govorili o tome kako izvještavanje ima biti istinito i pristojno. Ako baš izvjestitelj nekoga ne voli, zar se to ne može pristojno izreći. Inače bi mu odgovarala izreka iz crtića 'zec, gadiš mi se'. Pokraj ovakvih doista valja zavapiti: Bože, čuvaj Hrvatsku.