Laik, profesor, otac sedmero djece, Giuseppe Toniolo, proglašen blaženim
Tijekom svečanoga euharistijskog slavlja slavljenoga u nedjelju, 29. travnja, u Bazilici
svetoga Pavla izvan zidina u Rimu, na čast je oltara uzdignut Giuseppe Toniolo, nazvan
također „Božji gospodarstvenik“. Riječ je o vrlo istaknutom liku koji je živio na
prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, a koji je - kako je rekao papa Benedikt XVI. nakon
podnevne molitve 'Kraljica Neba' - upozorio na „put prvenstva ljudske osobe i solidarnosti“. Gospodarstvenik,
sociolog, ali i otac obitelji, odgojitelj mladih, laik i svjedok Evanđelja, čiju je
Riječ unio u područja politike i kulture; Toniolo je odgovorio na sve pozive koje
mu je Gospodin uputio, uvjeren da su svijetu potrebni sveti ljudi –istaknuo je u propovijedi
kardinal Salvatore De Giorgi. Bio je uvjeren da smo svi bez razlike pozvani na svetost,
odnosno na 'puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi u redovnim prilikama
u životu'; da ta svetost u samom zemaljskom društvu promiče ljudskiji način života;
da se laici posvećuju u svijetu i za posvećivanje svijeta, i to ne bježeći od svijeta,
ali i ne bivajući od svijeta, kroz obavljanje svoje vlastite zadaće: kršćanske animacije
vremenitih stvarnosti – istaknuo je kardinal. Obitelj je smatrao glavnim mjestom
svojega posvećenja i poslanja. Njegova je obitelj bila normalna, uključena u život
župe i otvorena za život društva, mirna u suočavanju s neizbježnim teškoćama jer je
bila sjedinjena snagom Evanđelja koje je cijela obitelj svakoga jutra čitala i podupirala
zajedničkom večernjom molitvom. Prava kućna crkva – dodao je kardinal De Giorgi. Giuseppe
Toniolo, sveučilišni profesor u Padovi, Modeni, i ponajviše u Pisi, bio je odgojitelj
i prijatelj svojih studenata, svjestan da ih želi i kršćanski odgojiti, te uvjeren
da je za dobro zemlje nužna nazočnost katolika u društvu i u politici. Već je tada
primjećivao problem odgoja, zbog raspoloženja koje je vladalo u sveučilišnoj sredini,
a koje je bilo ravnodušno ili čak neprijateljsko prema temeljnim vjerskim i moralnim
načelima, kao i žurnu potrebu temeljitoga kršćanskog kulturnog odgoja koji će pripremiti
nove naraštaje za suočavanje s budućim izazovima. Bio je primjer istinske laičnosti
za cijeli katolički svijet, koji je želio vidjeti nepodijeljen, i za čije je jedinstvo
mnogo radio, stavljajući na raspolaganje svoju neograničenu sposobnost. Bio je izvrstan
pokretač Socijalnih tjedana, animator, koordinator kulturnih, društvenih i političkih
nacrta kršćanskoga nadahnuća, kao i novih javnih katoličkih ustanova, poput Sveučilišta
Presvetoga Srca. Brojna su opažanja novoga blaženika dobila svoju potvrdu, i razvila
se poslije, u socijalnom nauku Crkve, kao što je središnji položaj osobe u svijetu
rada, neizostavni etički temelj gospodarstva, važnost Evanđelja u izgradnji društva,
ili pak zalaganje za mir. To je njegova baština i njegov najvažniji nauk, na koji
je podsjetio kardinal De Giorgi, koji je na kraju propovijedi istaknuo da nas novi
blaženik posebno potiče da se s oduševljenjem zauzmemo u novoj evangelizaciji, čiji
je sastavni dio Socijalni nauk Crkve, te da ju učinimo vjerodostojnom svjedočanstvom
života koji je dosljedan vjeri, prosvijetljen istinom, poduprt nadom, ljubitelj pravde
i nadahnut ljubavlju, i to posebno prema siromašnima.