Jučer, 25. travnja, Papa je govorio o molitvi kao disanju duše i potrebi koja bi imala
prethoditi svakom ljudskom djelovanju pa i onom najduhovnijem tj. naviještanju i utvrđivanjeu
kraljevstva Božjega. No jednako tako to vrijedi i za milosrđe i karitas, jer se lako
upadne u napast običnoga aktivizma. U molitvi se zapravo zbiva čudesnost naše vlastite
veličine pred Bogom i povjerenja koje nam Bog iskazuje, pa kad se to prepoznaje, onda
je razvidnije i dostojanstvo drugih koji su kraj nas, bilo da s njima surađujemo,
bilo da im je potrebna naša pomoć ili pak da cijenimo i prihvatimo pomoć drugih. Stoga
za svako življenje i nošenje svojih obveza molitva ima svoje reflektore jasnoće i
punoće. Tako se onda lakše ide na djelo i tako djelo oživljava vjeru, a ljubav biva
istinski djelotvorna.