Znanstveni skup u Zagrebu naslovljen "Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine"

Tisak se uglavnom bavi izborima u Francuskoj, ali NZZ donosi i zanimljiv članak o novim slobodama za političare u Srbiji sukladno sa željama Europske unije. Riječ je o tome da su do sada srpski parlamentarci potpisujući prisegu, morali i bianko potpisati lojalnost partiji, pa bi mu se u slučaju da malo izađe iz okvira podastro taj papir da se vrati u granice lojalnosti. Zahvaljujući Bruxellesu to bi se imalo ukinuti.
Sutra će se, kako priopćuje IKA, u zgradi HBK održati Tiskovna konferencija u povodu Međunarodnoga znanstvenog skupa o temi 'Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine', a sam Međunarodni znanstveni skup održat će se 25. i 26. travnja u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije (Ksaverska cesta 12 A) pod pokroviteljstvom biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Dobro bi bilo da se na tom skupu pojave i oni novinari koji se lako igraju s brojkama, pa im žrtava nikad dovoljno, ali se i još lakše rugaju biskupu Košiću poput kolumnista u Novom listu, želeći se pokazati ozbiljnijim sugovornikom od biskupa. Na takve smo se navodne novinarske ozbiljnosti već toliko navikli, da je gotovo uzalud bilo što reći. No zbog istine ne smije se šutjeti, i o tome će se na znanstvenom skupu zacijelo govoriti.
Danas naši državnici u Jasenovcu. Opet je riječ o brojkama s kojima se manipulira pa i od onih koji su protiv revizionizma kao da je ono što je dosad i premnogo rečeno o tome sva istina, jer se nekima ni ne dopušta da dođu do riječi, pogotovu od onih koji nikako ne mogu biti vjerodostojni glede žrtava. Još je uvijek previše ideologije u svemu tome.
Hrvatska se pod različitim vidicima susreće i s naknadnim pogledima na nedavne događaje, pogotovo u onih koji su vodili agresorski, osvajački, rušilački rat protiv nje, pa bi se na svaki način htjelo to nekako zamaskirati, baciti pod tepih, odnosno cinički to nazivati nečim što se dogodilo, a da se ne imenuje zločinac, kao što je i izjava trebinjskoga gradonačelnika glede ratnih događanja. Takvih je izjava bilo i sa samog srpskog političkoga vrha, a da hrvatski politički vrh nije reagirao. Reakcija dubrovačkoga biskupa za svaku je pohvalu i može poslužiti svima kao uzor. Izjava Dobroslava Ćuka i njemu sličnih koji se još pozivaju na kršćansko opraštanje očito je poziv Hrvatskoj da se kršćanski ponese i unatoč nekršćanskom ratnom pohodu agresora. Ako je ovo trenutak za žaljenje, je li to možda žal za nepostignutim ratnim osvajanjima, možemo se lako pitati pri svem tom cinizmu. Ili je to normalno ponašanje krivca koji bi na svoju žrtvu htio svaliti barem polovicu krivnje.