Prožimanje vjere i tradicije u bačkih Hrvata kroz uskrsno vrijeme, piše i govori
vlč. Dragan Muharem
Vazmeno otajstvo ili Pashalni misterij jest središnji dio kršćanske vjere. Cijela
liturgijska godina i uopće ljudski život usmjeren je tom spasenjskom događaju Isusove
muke, smrti i uskrsnuća. Stvarnost je to koja ne samo da snažno preobražava ljudsku
nutrinu, osobu kao pojedinca, nego istodobno prožima zajednicu vjernika – Crkvu, pa
također i cjelokupno društvo. Tako možemo govoriti ne samo o otajstveno-nevidljivom
značaju pashalnog otajstva za ljudsko društvo, nego i o onom izvanjskom značaju, kako
naime ono izgrađuje i oblikuje kulturu jednog naroda. Stoga ne čudi što najsnažnija
kršćanska otajstva (Uskrs, Božić…) prate raznoliki i bogati narodni običaji, koji
su ujedno i najvjerniji pratitelji ritma crkvene godine. Može se stoga nedvojbeno
zaključiti kako su narodni običaji čuvari vjerske te ujedno i nacionalne svijesti.
Kako se međusobno prožimaju vjera i tradicija u bačkih Hrvata u ovo uskrsno vrijeme,
govori nam velečasni Dragan Muharem: Hrvati u Bačkoj,
čiji je nacionalni i vjerski identitet, naročito zadnjih desetljeća, potiskivan i
zatiran, prepoznaju u svojim tradicionalnim vjerskim običajima snažno usidrenje vlastite
pripadnosti Katoličkoj crkvi i šokačko-bunjevačkoj grani hrvatskoga roda. Pashalni
misterij muke, smrti i uskrsnuća Isusova popraćeni su brojnim ali sadržajnim narodnim
običajima u Bačkoj. Posebno je kroz njih naglašena obiteljska dimenzija proslave Uskrsa.
Nakon Korizme i najstrožijeg posta, zajedničkom blagovanju u obitelji pridana je i
sakralna dimenzija. Blaguju se blagoslovljena jela. Ta tradicija blagoslova jela postoji
u cijeloj Crkvi. Međutim, vrijeme kada se blaguje u Hrvata u Bačkoj, najčešće Bunjevaca
zadržalo je starokršćanski način, tj. blagovalo se u ranu zoru uskrsnog jutra. Još
se negdje zadržalo, pogotovo među sve malobrojnijim salašarima da se u uskrsnu zoru
pođe na Kalvariju ili pod križ, obavi križni put i tek oko tri sata u zoru radosno
blaguju uskrsna jela. Ovaj prastari običaj donesen je iz stare domovine još prije
petsto godina i zadržao se u svijesti Hrvata vjernika. Još je jedna zanimljiva
pojedinost koja obogaćuje iskustvo slavlja svetkovine Uskrsa u Bačkoj. Na uskrsni
ponedjeljak sačuvan je sve do danas običaj polivanja djevojaka i žena koji se naziva
još i Vodeni ponediljak. U prošlim vremenima polivači bi polijevali divojke vodom.
U gradu su ih obično obilazili pješice, a na salašima konjima ili kolima. Danas su
konji i kola zamijenjeni automobilima, a momci polivači obučeni su u narodne nošnje
i idu u polivanje s tamburicama, odnosno u pratnji tamburaša. Unatoč neugodnosti zbog
polijevanja hladnom vodom te činjenice da su se zbog toga tijekom dana morale više
puta presvlačiti, djevojke su se time dičile. Svoje su mokro ruvo izvjesile van na
sušenje, a po njegovom broju susjedi i prolaznici su znali koliko je koja od djevojaka
imala polivača i na temelju toga se cijenilo koja je divojka više na glasu, odnosno
koliko su momci za nju zainteresirani. Korijene ovog običaja možemo iščitavati
iz samog evanđelja. Naime, prvima kojima se Isus ukazao, bile su žene. A žene u shvaćanju
mentaliteta Isusova vremena nisu imale nikakvu vjerodostojnost svjedočenja, konkretno
u nekoj sudskoj parnici, makar bile očevici nekog događaja. Stoga iznenađuje da se
Isus baš ženama prvima ukazao. Iz toga slijedi predaja kako su žene, kojima je Isus
naredio da odu i posvjedoče učenicima da je živ, bile od istih polivene vodom, kako
bi se otrijeznile i došle sebi, jer ono što su prenijele učenicima bila je doista
nevjerojatna vijest u koju su učenici u početku sumnjali. Zato je ovo polijevanje
vodom spomen na tu pučku predaju i običaj koji je omiljen među mladima, a zadržao
se do dan danas. Među ostalim, narodu dragim običajima, možemo istaknuti tradicionalno
ukrašavanje jaja, pisanica, onako kako se to nekada radilo u Bačkoj i koji predstavlja
svojevrsnu umjetničku tradiciju s obzirom na autentičan način njihova bojenja i oslikavanja.
Jaja su najčešće bojena verzilom, a oslikavana s uskrsnim motivom, dok su se ukrasni
motivi i poruke na njima dobivaju struganjem perom po obojenim jajima. Osim toga,
jaja se ukrašavaju i voskom, dok je za Hrvate Bunjevce karakteristično i ukrašavanje
jaja slamom, a bunjevačke slikarice, popularne „slamarke“, izrađuju uskrsne čestitke
od slame s raznim motivima. Ovi i ostali narodni običaji uskrsnog vremena svjedoče
o sadržajnom bogatstvu koje proizlazi iz iskustva življene vjere i svijesti nacionalnog
identiteta. Vjerski običaji ostaju tako znak raspoznavanja ali i čuvari naroda koji
stoljećima živi na tlu Bačke.