2012-04-12 17:46:19

Prožimanje vjere i tradicije u bačkih Hrvata kroz uskrsno vrijeme, piše i
govori vlč. Dragan Muharem


Vazmeno otajstvo ili Pashalni misterij jest središnji dio kršćanske vjere. Cijela liturgijska godina i uopće ljudski život usmjeren je tom spasenjskom događaju Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Stvarnost je to koja ne samo da snažno preobražava ljudsku nutrinu, osobu kao pojedinca, nego istodobno prožima zajednicu vjernika – Crkvu, pa također i cjelokupno društvo. Tako možemo govoriti ne samo o otajstveno-nevidljivom značaju pashalnog otajstva za ljudsko društvo, nego i o onom izvanjskom značaju, kako naime ono izgrađuje i oblikuje kulturu jednog naroda. Stoga ne čudi što najsnažnija kršćanska otajstva (Uskrs, Božić…) prate raznoliki i bogati narodni običaji, koji su ujedno i najvjerniji pratitelji ritma crkvene godine. Može se stoga nedvojbeno zaključiti kako su narodni običaji čuvari vjerske te ujedno i nacionalne svijesti. Kako se međusobno prožimaju vjera i tradicija u bačkih Hrvata u ovo uskrsno vrijeme, govori nam velečasni Dragan Muharem: RealAudioMP3
Hrvati u Bačkoj, čiji je nacionalni i vjerski identitet, naročito zadnjih desetljeća, potiskivan i zatiran, prepoznaju u svojim tradicionalnim vjerskim običajima snažno usidrenje vlastite pripadnosti Katoličkoj crkvi i šokačko-bunjevačkoj grani hrvatskoga roda.
Pashalni misterij muke, smrti i uskrsnuća Isusova popraćeni su brojnim ali sadržajnim narodnim običajima u Bačkoj. Posebno je kroz njih naglašena obiteljska dimenzija proslave Uskrsa. Nakon Korizme i najstrožijeg posta, zajedničkom blagovanju u obitelji pridana je i sakralna dimenzija. Blaguju se blagoslovljena jela. Ta tradicija blagoslova jela postoji u cijeloj Crkvi. Međutim, vrijeme kada se blaguje u Hrvata u Bačkoj, najčešće Bunjevaca zadržalo je starokršćanski način, tj. blagovalo se u ranu zoru uskrsnog jutra. Još se negdje zadržalo, pogotovo među sve malobrojnijim salašarima da se u uskrsnu zoru pođe na Kalvariju ili pod križ, obavi križni put i tek oko tri sata u zoru radosno blaguju uskrsna jela. Ovaj prastari običaj donesen je iz stare domovine još prije petsto godina i zadržao se u svijesti Hrvata vjernika.
Još je jedna zanimljiva pojedinost koja obogaćuje iskustvo slavlja svetkovine Uskrsa u Bačkoj. Na uskrsni ponedjeljak sačuvan je sve do danas običaj polivanja djevojaka i žena koji se naziva još i Vodeni ponediljak. U prošlim vremenima polivači bi polijevali divojke vodom. U gradu su ih obično obilazili pješice, a na salašima konjima ili kolima. Danas su konji i kola zamijenjeni automobilima, a momci polivači obučeni su u narodne nošnje i idu u polivanje s tamburicama, odnosno u pratnji tamburaša. Unatoč neugodnosti zbog polijevanja hladnom vodom te činjenice da su se zbog toga tijekom dana morale više puta presvlačiti, djevojke su se time dičile. Svoje su mokro ruvo izvjesile van na sušenje, a po njegovom broju susjedi i prolaznici su znali koliko je koja od djevojaka imala polivača i na temelju toga se cijenilo koja je divojka više na glasu, odnosno koliko su momci za nju zainteresirani.
Korijene ovog običaja možemo iščitavati iz samog evanđelja. Naime, prvima kojima se Isus ukazao, bile su žene. A žene u shvaćanju mentaliteta Isusova vremena nisu imale nikakvu vjerodostojnost svjedočenja, konkretno u nekoj sudskoj parnici, makar bile očevici nekog događaja. Stoga iznenađuje da se Isus baš ženama prvima ukazao. Iz toga slijedi predaja kako su žene, kojima je Isus naredio da odu i posvjedoče učenicima da je živ, bile od istih polivene vodom, kako bi se otrijeznile i došle sebi, jer ono što su prenijele učenicima bila je doista nevjerojatna vijest u koju su učenici u početku sumnjali. Zato je ovo polijevanje vodom spomen na tu pučku predaju i običaj koji je omiljen među mladima, a zadržao se do dan danas.
Među ostalim, narodu dragim običajima, možemo istaknuti tradicionalno ukrašavanje jaja, pisanica, onako kako se to nekada radilo u Bačkoj i koji predstavlja svojevrsnu umjetničku tradiciju s obzirom na autentičan način njihova bojenja i oslikavanja. Jaja su najčešće bojena verzilom, a oslikavana s uskrsnim motivom, dok su se ukrasni motivi i poruke na njima dobivaju struganjem perom po obojenim jajima. Osim toga, jaja se ukrašavaju i voskom, dok je za Hrvate Bunjevce karakteristično i ukrašavanje jaja slamom, a bunjevačke slikarice, popularne „slamarke“, izrađuju uskrsne čestitke od slame s raznim motivima.
Ovi i ostali narodni običaji uskrsnog vremena svjedoče o sadržajnom bogatstvu koje proizlazi iz iskustva življene vjere i svijesti nacionalnog identiteta. Vjerski običaji ostaju tako znak raspoznavanja ali i čuvari naroda koji stoljećima živi na tlu Bačke.








All the contents on this site are copyrighted ©.