Nadbiskup Bruno Forte o uzrocima gospodarske krize
Bez dubokoga moralnog zaokreta nema rješavanja gospodarske krize, istaknuo nadbiskup
Forte u članku objavljenom u talijanskom najtiražnijem gospodarskom glasilu 'Il Sole
24 Ore'. Članovi bilateralne komisije Velikog rabinata i Svete Stolice potpisali su
29. ožujka dokument: „Vjersko stajalište o financijskoj krizi: odrednice za pravedan
gospodarski ustroj“, o čemu se raspravljalo na dvodnevnome skupu – piše nadbiskup
Forte. Raspravi rabina, biskupa i teologa Povjerenstva pridonijeli su i Ettore
Gotti Tedeschi, predsjednik Vatikanske banke; Meir Tamari, bivši gospodarski savjetnik
Izraelske banke, te Stefano Zamagni, profesor na sveučilištu u Bologni. Odrednice
su vrlo znakovite jer ističu da se gospodarsko djelovanje ima temeljiti na etičkim
načelima: kriza se neće svladati bez dubokog moralnog zaokreta – istaknuo je nadbiskup
navodeći zaključni tekst skupa. „Premda su mnogi čimbenici utjecali na financijsku
krizu, u korijenima krize u prvom je redu kriza moralnih vrijednosti, jer je prvenstvo
posjedovanja, kao izraz kulture pohlepe, zasjenilo prvenstvo bića; u tim je okolnostima
iz gospodarskog ustroja istisnuta vrijednost istine, poštenja i providnosti.“ Velika
je laž učinila – primjećuje nadbiskup Forte – pod pokroviteljstvom jakih agencija
moći – da se virtualno financijsko gospodarstvo smatra jednakim sa stvarnim radom
i proizvodnjom, pogodujući najdrskijoj špekulaciji, a u tome i je najdublji krojen
gospodarske krize, koja je najviše pogodila malene štediše i općenito siromašni narod.
U svijetlu zajedničke vjere „ u vrhovništvo i providnost Stvoritelja svijeta, od kojega
potječe sve bogatstvo darovano čovječanstvu“, Židovi i katolici tvrde da je svrha
gospodarskog ustroja služiti boljitku društva, štiteći dostojanstvo svakog ljudskog
bića, stvorena na sliku Božju – tvrdi nadbiskup Forte. Ovakvo shvaćanje ljudskoga
dostojanstva, koje podupire vrijednost svake osobe, suprotno je egocentrizmu a zahtijeva
promicanje individualnog boljitka u odnosu na zajednicu i društvo, ističe obveze i
odgovornosti ljudi i potvrđuje njihovu solidarnost i bratstvo. Iz toga proizlazi
obveza jamčiti zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba, kao što je zaštita života,
prehrana, odjeća, stanovanje, zdravlje, odgoj i posao. S toga razloga posebnu pozornost
valja posvetiti najslabijim osobama, siromašnima, siročadi, udovicama i stranim radnicima,
čiji su uvjeti znak dobrog ili lošeg moralnog zdravlja nekog društva i stupnja njegove
solidarnosti. Upozorenje na temeljnu vrijednost osobe i na posljedična načela odgovorne
etike u gospodarskoj aktivnosti i u solidarnosti prema slabijima, prenosi se na odnose
između naroda i država. „Dužnost je razvijenih zemalja, naročito u doba globalizacije,
priznati svoju odgovornost i obveze prema državama i društvima kojima je potrebna
pomoć“. Ovo u svjetlu ključnih ideja biblijske etike cijelom čovječanstvu nalaže „Veliki
Kodeks“ kultura nadahnutih na hebrejsko-kršćanskoj tradiciji, poduprt s Deset Božjih
zapovijedi i Govorom na gori, radi ostvarenja pravednijeg gospodarskog ustroja: „opću
namjenu zemaljskih dobara, kulturu ograničavanja koja podrazumijeva stupanj samoograničavanja
i umjerenosti, duh odgovornog služenja, etički sustav raspodjele prirodnih bogatstava
i prioriteta, poštenje, providnost, besplatnost i odgovornost“ – istaknuo je nadbiskup. Iz
toga proizlaze posebne odrednice, koje se odnose na svakodnevicu milijuna ljudskih
bića a izričit su poziv bankama da pridonesu rješavanju krize, za koju su ponajviše
i odgovorene. „Kao što je kriza zahtijevala djelomično praštanje dugova na nacionalnoj
i međunarodnoj razini, isto tako valja postupiti s obiteljima i pojedincima, poradi
njihova gospodarskog opravka“ – istaknuto je u dokumentu. Kršćani se naravno ne
mogu zadovoljiti proglašavanjem načela, od njih se zahtijeva posebno i hrabro svjedočenje,
koje uostalom nije nedostajalo, dovoljno je spomenuti etičko-društveni mikro-kredit.
Dokument ističe obvezu vjerničkih zajednica da pridonesu odgovornijem gospodarskom
poretku, te važnost njihova zauzimanja kod vlada, odgojnih ustanova, također i sredstvima
društvenoga priopćavanja. Vjerske zajednice, osim njihove etičke mudrosti naslijeđene
iz duhovne baštine, i sastavnice su civilnoga društva, koje zajedno s političko-društvenim
djelovanjem mora voditi glavnu ulogu u osiguranju supsidijarnosti za pravedan društveni
i gospodarski poredak – tvrdi nadbiskup Forte. Svatko mora prihvatiti vlastitu
odgovornost, ako se želi izlazak iz krize, koja je u gospodarskoj filozofiji razotkrila
teški manjak etičke sastavnice. Slijedom toga zavodi i akademije za proučavanje gospodarstva
te za društveno-političko izobrazbu u svoje programe imaju uključiti etičku formaciju,
isto kao što je prošlih godina učinjeno na području medicinske etike, a pri donošenju
odluka na nacionalnoj i međunarodnoj razini valja čuti mišljenja stručnjaka za etiku
– piše nadbiskup. Iz ukupnosti spomenutih primjedbi želim izvući uskrsnu poruku
za čitatelje ovih stranica: svi su, nitko nije isključen, pozvani na obnovu duhovnog
i moralnog zauzimanja, načina života i solidarnost prema drugima, naročito prema najslabijima.
Vjernik zna da je to zauzimanje dar, stoga ga valja izmoliti, ali je i zadaća na koju
ima odgovoriti. Kriza će, zahvaljujući tom daru, biti nadvladana, a riječi iz 85.
psalma, unesene u zaključak hebrejsko-kršćanskog dokumenta, postat će stvarnost: „Ljubav
će se i vjernost sastati, Pravda i mir zagrliti. Vjernost će nicat iz zemlje, Pravda
će gledat s nebesa. Jahve će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj. Pravda
će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih“ – zaključio je nadbiskup Forte.