Papa predvodio obred muke Gospodnje, a otac Cantalamessa propovijedao

Samo patnja nevine djece sliči Božjoj i stoga je otajstvena i sveta – istaknuo je otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma, u propovijedi na obredu Muke gospodnje, koji je Sveti Otac jučer popodne predvodio u bazilici svetoga Petra.
Propovjednik je započeo propovijed riječima iz Otkrivenja: Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova. Isus je na križu pobijedio starog protivnika – rekao je Propovjednik te dodao da se otajstvo otkupljenja može predočiti poput nekog natjecanja na igralištu. S tribina se gleda i navija za pobjednika, jer njegova je pobjeda i pobjeda navijača. A budući da smo i mi pobjednici, onda i oponašajmo navijače: usklicima veličajmo pobjedu, pjevajmo hvalu i slavu Gospodinu. Bolje se ne može uprizoriti smisao obreda koji slavimo – rekao je otac Cantalamessa.
Pitajući se je li obred prošla ili i sadašnja stvarnost, rekao je, pozivajući se na svetoga Augustina, da je jedno i drugo. Obred obnavlja događaj i uprisutnjuje ga. Ali postoji jedna opasnost, a to je da nam se dogodi kao i ženama koje su našle prazan grob, da među mrtvima tražimo živog. Ne slavimo samo obljetnicu – upozorio je propovjednik – nego otajstvo. Nije riječ samo o tome da se gleda neka predstava, nego o tome da se shvati njezino značenje, da se i mi uključimo u zbivanje. Na nama je odabrati koju ćemo ulogu igrati u drami: Petra, Judu, Pilata, svjetinu, Ivana ili Mariju... Nitko ne može ostati izvan događaja, ne opredijeliti se, moramo se točno odrediti kao Pilat koji od svega pere ruke ili svjetina koja je iz daljeg promatrala – ustvrdio je Propovjednik.
Otajstvo se može shvatiti samo kroz vjeru po milosti Božjoj. Tu milost primamo u sakramentu krštenja, ali u novom se životu ima dogoditi prijelaz iz smrti u život. Prije no umremo, moramo si prisvojiti Isusovu pobjedu. Neovlašteno prisvajanje! To je uobičajeno u našem društvu, ali u našem slučaju nije neovlašteno, dapače, nadasve je preporučeno. Neovlašteno znači da nismo nešto zaslužili nego nam je dano besplatno – objasnio je otac Cantalamessa.
Podsjećajući na riječi svetoga Bernarda: „Nisam siromašan zaslugama sve dok je Krist bogat milosrđem“, rekao je da ono što je nemoguće među ljudima biva mogućim između Boga i ljudi, te pri tom naveo priču o beskućnicima koji se navodno besplatno kupaju i odijevaju u nekoj rimskoj trgovini.
Pred Bogom, mi smo ti beskućnici. A to se doista zbiva u ispovijedi: ostavlja se otrcana odjeća, grijesi, a kupaš se u milosti Božjoj i, kako veli prorok Izaija – ustaješ odjeven odijelom spasenja, uvijen u ogrtač pravednosti. Dobri razbojnik izvrsno utjelovljuje smisao ispovjedne stvarnosti. Na križu on ispovijeda svoje grijehe i očituje se „izvrsnim teologom“, priznajući da je Isus nedužno osuđen. Samo Bog, ako pati, nedužno pati. Svako drugo biće koje pati ima priznati: pravedno trpim, jer, ako i nije odgovorno za djelo koju mu se pridaje, nikad nije bezgrješno. Jedino patnja nevine djece sliči Božjoj patnji, i stoga je ona otajstvena i sveta – ustvrdio je Propovjednik.
Govoreći o užasnim zlodjelima čiji su počinitelji ostali u tajnosti, otac je Cantalamessa ustvrdio da ih dobri razbojnik opominje da priznaju svoja nedjela kako bi mogli iskusiti radost Isusovih riječi: „Danas ćeš biti sa mnom u raju!“ A mnogi pokajnici mogu potvrditi da se i njima dogodilo to što se dogodilo dobrom razbojniku, da su, kad su se pokajali za svoje grijehe, iz pakla prešli u raj. Neke i ja poznajem – rekao je Propovjednik dodajući da je obećani raj mir savjesti, mogućnost gledanja u ogledalo ili gledati svoju djecu bez preziranja samog sebe. Tko se iskreno kaje Bog mu sve prašta, jer je obećao: Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega, kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna – zaključio je otac Cantalamessa.