Duhovna misao za Veliku subotu

U velikim duhovnim vježbama sv. Iangcija Lojolskog postoji meditacija pod naslovom „Dies luctus – Dan žalosti“. U toj meditaciji ovaj veliki učitelj duhovnog života daje smjernice kako razmatrati događaje Velike subote. Onima koji obavljaju duhovne vježbe, a i svima koji žele što dublje proživjeti otajstvo ovog svetog dana, preporučuje da u duhu posjete osobito tri mjesta – Isusov grob, Gospin stan i mjesto gdje se nalaze učenici. Na svakom od tih mjesta neka se zaustave i provedu neko vrijeme u molitvi. Preporučio bih da to načinimo danas i mi.
Prvo ćemo krenuti prema Spasiteljevu grobu. Kada draga osoba premine, njegovi najbliži okupljaju se oko njegova tijela, bdiju i mole. U kući u kojoj leži mrtvo tijelo vlada atmosfera žalosti, praznine, ozbiljnosti, molitve... Ispred Isusova groba postat ću svjestan da je i Njegovo tijelo sada odijeljeno od duše i pokopano tu iza golemog kamena. Nastojat ću jedno vrijeme bdjeti uz mrtvo Tijelo našega Gospodina.
Prisjetit ću se načina na koji su zli ljudi odvojili ovo Tijelo od duše. Nije umro mirno, prirodnim putem, nego nasilno, po nepravednoj osudi, pogrdama, mučenju, križu, razapinjanju. A na sve to On je dragovoljno pristao. Svoj je život dao za svoje prijatelje.
Na koncu pokopan je u tuđi grob, u grob potajnog učenika, Josipa iz Arimateje, iskopan u stijeni blizu strašnog brežuljka na kojemu je bio raspet i umro. Kada je izdahnuo, sveto Tijelo su skinuli s križa, umotali u laneno platno („plahtice“), glavu obavili posebnim ručnikom i položili u grob. Nakon ukopa navaljen je na ulaz u grob veliki kamen, grob je zapečaćen, postavljena je straža. Gospodnje Tijelo potpuno je zarobljeno u tom grobu.
Krenut ćemo dalje prema stanu žalosne Gospe. Želimo biti uz nju dok oplakuje Sina. U ovim trenucima ona se osjeća tako osamljeno, potišteno, skršeno. Kako to potresno opisuje prastara pjesma „Stabat Mater – Stala plačuć tužna Mati“. Uvijek nanovo dolaze joj pred oči strašni prizori muke, razapinjanja i smrti njezina Sina. Isus joj je bio sve. Sada je sama. Osamljenost uvijek prati mučni doživljaj praznine i beznadnosti. Nije ona bez nade. Ali je utučena, slomljena u tijelu i u duši. Izmorena do smrti. Provest ću uz Nju neko vrijeme.
Polazimo dalje, do mjesta gdje se nalaze učenici. Svaki od njih u onim tužnim trenucima duboko je proživljavao strašne uspomene. I oni su osamljeni, utučeni, dotučeni. Uvijek nanovo pred oči im dolazi njihova slabost nevjernost, kukavičluk.
Nizozemski slikar Janssens na jednoj svojoj slici prikazuje Gospu kako sjedi u svojoj sobi i pruža ruku prema Veronici koja joj predaje rubac. Iza Gospe stoji posramljeni Petar. Ne usuđuje se ni pogledati Gospodnju sliku.
Strašni događaji Velikog petka kao da su potpuno ugasili i vjeru i nadu u apostolima. Jedino što je u njima još čvrsto i nepokolebivo jest ljubav prema Učitelju. Zato žele biti zajedno. Odlučuju da se svi okupe oko Majke Marije. Ona je jedina koja ih u ovim tužnim trenucima može utješiti, ohrabriti.
Gospodnje stado ponovno se okuplja nevidljivom snagom. Premda su ga napustili, zbunjeni i uplašeni, njihovo srce uvijek je pripadalo samo Njemu. Okupljaju se polagano oko Majke Marije. Uskoro će doći i On sa svojim pozdravom: „Mir vama!“