Kritizira se Hitlera a njegove se metode primjenjuju

Veliku je raspravu prošlih dana potaknula tvrdnja dvoje talijanskih istraživača koju su objavili u međunarodnom časopisu za medicinsku etiku (Journal of Medical Ethics) o navodnoj legitimnosti pobačaja nakon rođenja, odnosno o ubijanju novorođenčadi iz istih razloga iz kojih se u trudnoći može izvršiti pobačaj. Mogla bi to biti samo provokacija, ali i još jedan pokušaj da se granica ljudske samovolje o životu i smrti pomakne naprijed. Nekada je za ljudski zakon i embrij bio svet, a poslije samo fetus. U Sjedinjenim se Državama prešlo i na oduzimanje života samo trenutak prije poroda.
Dvoje je pak talijanskih istraživača, Francesca Minerva i Alberto Giubilini, u spomenutom časopisu objavilo novu tvrdnju o legitimnosti pobačaja nakon rođenja, u skladu s mišljenjem da je čedomorstvo pobačaj. Još nam samo preostaje pričekati da netko ostvari priču pisca znanstvenofantastičnih romana Philipa K. Dicka, u kojoj je ono što je pojedinca činilo osobom bila sposobnost rasuđivanja, uz mogućnost ubojstva sve do navršenih 12 godina. Tu je tvrdnju filozof Michael Tooley 1972. godine sažeo u definiciju osobe kao „subjekta koji je u stanju odrediti ciljeve“. Što bi, po logici, moglo značiti da je dopušteno ubiti nekoga tko spava, tko je u komi, ili tko nema ciljeva u životu.
Osvrnuvši se na tvrdnje talijanskih istraživača u razgovoru za našu radijsku postaju, don Roberto Colombo, bioetičar i biolog na Katoličkom sveučilištu u Milanu, istaknuo je da je uspoređivanje čedomorstva s pobačajem rezultat ideje – protivne razumu – da ljudski život nije dobro po sebi, nego narav dobra poprima samo ako posjeduje određene osobine ili količine. To je vrlo opasna tvrdnja, mnogo više od rasizma i ksenofobije. Tvrditi, naime, da se ne rađamo kao ljudske osobe, muškarci i žene, nego da to nastajemo samo pod određenim uvjetima, najveća je osobna i društvena diskriminacija u povijesti, jer ne pogađa samo dio čovječanstva, nego sva ljudska bića, budući da svi jesmo ili smo bili novorođenčad i djeca – napomenuo je don Colombo.
Na novinarov upit imamo li, dakle, očekivati budućnost eugenetičkoga odabira ljudi, don Colombo je napomenuo da se iza takvih izopačenih prijedloga nalazi poticaj prema eugenetskom viđenju života, odnosno o izabranom društvu izgrađenom na temelju određenih mjerila. Ali, isto tako – upozorio je don Colombo - nailazimo na slabost naših zapadnih civilizacija, a to je da ne znamo pomoći obiteljima u nevolji, posebno ženama, da prihvate život koji su začele.