Osvrt patra Lombardija na apostolsko putovanje Benedikta XVI.

Dogodio se osobni i izravan susret između Pape i naroda Meksika i Kube, a moglo bi se reći svih naroda Latinske Amerike. To je zacijelo najvažnije značenje tek završenoga apostolskog putovanja. U očima je milijuna katolika latinsko-američkog kontinenta odlučan korak – uz sudjelovanje na skupštini u Aparecidi 2007. godine – potvrđivanja i u određenom smislu uravnoteživanja pozornosti ovoga pontifikata prema njima – istaknuo je pater Lombardi u uvodniku Vatikanskog informativnog tjednika Octava dies, opisujući 23. apostolsko putovanje pape Benedikta XVI.
Putovanje je bila vrlo jasna poruka ohrabrenja Crkvi u dvjema državama, izričit zahtjev za proširenje crkvene nazočnosti i vjerske slobode, ali ne u smislu obrane povlastica, nego mogućnosti služenja, učinkovitijeg prinosa za dobro svih, za izgradnju bratskijeg, pravednijeg, pomirenog i miroljubivog društva. Papa je pastir Katoličke crkve a po Crkvi i njezinoj živosti odvija se služba vjere za život naroda. Kao hodočasnika gledajući papu Benedikta XVI. u svetištu Milosne Gospe od Cobre shvatili smo duhovnu bit putovanja – primijetio je pater Lombardi.
Bit će ih koji će zamjeriti da su izostali neki susreti: posjet Gospi Guadalupskoj, susret s kubanskim disidentima, Macielovim žrtvama... Tijekom kratkog putovanja Papa ne može uvijek učiniti sve što bi želio, ali tko ga sluša shvaća njegov duh i njegove nakane, tko ga slijedi poznaje dosljednost i odvažnost njegovih poruka. Veliki istinski susret, koji idealno obuhvaća sve druge, zaista se zbio i dubok je, spontan i iskren, a to je služba pouzdanju i nadi, što je Papa i želio– zaključio je pater Lombardi.