Uz misna čitanja Navještenja Gospodinova razmišlja p. Ante Lozuk

Kada je započeo stvaranje svijeta, Bog nije htio načiniti sam sve, nego je stvorio čovjeka da i on sudjeluje u njegovu djelu. Povjerio mu je zemlju da je oblikuje i uredi, povjerio mu je stvorenja na zemlji, da se njima služi i njima upravlja. No, čovjek je više volio da bude svoj gospodar nego suradnik Božji. Grijehom je od Boga odvojio i sebe i svoj svijet i započeo oblikovati svijet po svojoj mjeri i svojoj logici. Svijet koji je stvorio jest bolestan, od zla preumoran, propasti izručen. Sve je u njemu ispremetano, krivo nasađeno, degenerirarno, nakazno. Glupost, ograničenost, oholost, sebičnost jesu u stalnom trijumfu, a poštenje, dobrota, nesebičnost i ljubav djeluju nemoćno. Događaji i ljudi samo na trenutke izranjaju iz ovog kaosa, da opet brzo nakon toga još dublje utonu u bezdan nereda i tame.
No, Bog ne odbacuje ni čovjeka ni njegov svijet, nego odlučuje da ga spasi. Čovjeku upućuje novi poziv: da sudjeluje u djelu spasenja, odnosno novog stvaranja. Prvo ljudsko biće kojega Bog poziva jest jedna mlada žena – Marija. Po anđelu Gabrijelu On je dosta dugo nagovara da bi od nje dobio pristanak.
Marija je ljudsko biće koje je postojalo među tolikim drugima, na isti način kao toliki drugi, ali je ipak bila takva posebnost da je i samom Bogu zapela za oko. Njezino ime i njezina bit anđeo izriče riječima „Milosti puna“; ona samu sebe naziva „Službenica Božja“; a mi je nazivamo „Majka svih majki“. Ona je izabrana predstavnica ljudskog roda koja je u ime svih ljudi svojim „Fiat – Neka mi bude!“ Boga pustila u ljudske prostore. Pred ovim Otajstvom treba se zaustaviti. Ovom Otajstvu treba se pokloniti.
Točka preko koje je Bog ušao u nebožanske prostore, nije bila neka nijema, ledena, njegovom snagom zarobljena, mrtva točka. Ne! Bog je u naš svijet ušao preko ljudskog bića koje ga je u ljubavi primilo, koje mu se u ljubavi predalo, koje ga je u ljubavi darovalo čovječanstvu, zemlji, svijetu. U nevoljnim prostorima naše zemlje, gdje je u čovjeku i preko čovjeka vladala samo pustoš, tama, zlo i smrt, našlo se konačno jedno srce koje je bilo dostojno da se u njemu nastani Bog. Bilo je to srce majke Marije.
Od tada Bog neprestano kuca na vrata ljudskoga svijeta i ljudskih srdaca. Gdje mu se otvore, On se tu nastani i u tom prostoru nastaje velika preobrazba. Kutak starog, bolesnog, degeneriranog svijeta obnavlja se, ozdravlja i započinje živjeti novim životom.
Uz Mariju, anđeo je jedno od glavnih lica u događaju Navještenja. Anđeli su danas, na žalost, i u teologiji i u duhovnosti sasvim na rubovima naših promatranja i naših interesa. U Svetom pismu nije tako. U ključnim događajima povijesti spasenja oni redovito igraju vrlo važne uloge. Anđeli su bića koja pripadaju Božjem Kraljevstvu. Milost svoga slobodnog postojanja anđeli su pretvorili u potpuno izručenje Bogu. Anđeo Navjestitelj objavljuje Božje Utjelovljenje – događaj po kojem postoji i on sam. Jer sve je nastalo kada je Bog u Logosu – svojoj Riječi iz sebe izišao van... Anđelova služba i anđelova nadležnost jest NAVIJEŠTANJE. Naviještanje treba postati služba i nadležnost svakog kršćanina.