Na Kubi žude za nacionalnom pomirbom

26. ožujka, u devet sati po meksičkom vremenu, Papa će zrakoplovom poletjeti prema Kubi, gdje će stići o podnevnim satima, a Santiago de Cuba bit će prvi grad koji će mu poželjeti dobrodošlicu. Predsjednik Kubanske biskupske konferencije Dinisio Guillermo Garcia Ibanes u razgovoru s našim novinarom osvrnuo se na očekivanja krajevne Crkve za treće tisućljeće.
Želimo da svi Kubanci upoznaju Krista, da ga zavole i predaju mu se. Da svaki kubanski katolik, svaki kršćanin, bude postojaniji u vjeri i u svom svjedočenju u našem narodu. Nadamo se da će nam Gospodin uvijek davati snage za pomirbu u našoj državi, da svaki Kubanac, bez razlike, može rasti u punini i razvijati svoje mogućnosti za boljitak obitelji i svekolikog našeg naroda – poželio je nadbiskup Ibanes.
Na upit o problemima kubanskih biskupa, rekao je da ih najviše brine to kako doći do ljudi i kako im s ograničenom pastoralnom službom i oskudnim sredstvima naviještati evanđelje, što dakle učiniti da ljudi upoznaju Isusa Krista. Pastoralni su izazovi golemi, a malo je svećenika, redovnika i đakona. Hvala Bogu, imamo zauzete laike koji nadomještaju manjak službenoga osoblja – požalio se nadbiskup nastavljajući:
Drugi pak veliki problem jest što učiniti da svi u zemlji osjete potrebu pomirbe, zajedništva, poštovanja osobe i njezina dostojanstva i temeljnih ljudskih prava, da se svi Kubanci osjete članovima svoje domovine, koju neizmjerno volimo, da se svi osjećaju braćom, bez obzira na vjeru, mišljenje i društvene uvjete. To je naša velika briga i pastoralna bitka, recimo tako, da se istakne polet koji mi, kubanski biskupi, nosimo u sebi – istaknuo je predsjednik Kubanske biskupske konferencije.
Na upit o važnosti društvenog pastorala za krajevne zajednice, rekao je da je pastoralna aktivnost vrlo živa, a najistaknutije je karitativno djelovanje, u svim svojim protegama, u materijalnoj potpori i ljudskoj promociji kroz zdravstveni pastoral, rad s starijim osobama i na društvenom promocanju, osim toga i kroz formaciju u našim biskupijama, te zbrinjavanje potrebitih i bolesnih. U svim našim zajednicama djeluje neka karitativna skupina, prisutan je Caritas – ustvrdio je nadbiskup Ibanes.
A na upit o santeriji (jorubi) – afričko-kubanskom vjerovanju, rekao je da je uz santeriju na Kubi vrlo raširen i spiritizam, posebice u Havani, Matanzi i u Santiagu de Cuba. Na istoku otoka sinkretizam se izmiješao sa spiritizmom koji je bliži katoličkoj vjerskoj praksi, a katkada se i s njom miješa, a to je za nas veliki problem – ustvrdio je nadbiskup i dodao:
Treba poštovati osobu, njezinu slobodu i njezin odnos s Bogom, ali mi moramo naviještati Isusa Krista, jedinog Spasitelja. A budući da poštujemo osobe koje prakticiraju santeriju, odlučili smo i njima i svima koji to žele ponuditi prigodu da upoznaju Isusa. Podsjećam da santerija nije neka sustavno vjerovanje, nego neka vrsta pobožnosti koja se miješa s katoličkom. Ima dakle osoba koje prakticiraju sinkretizam, kako mi kažemo, santeriju, a za neke je to kulturno opredjeljenje – objasnio je predsjednik Kubanske biskupske konferencije.
Na upit o obnovi nacije, rekao je da je u njihovim propovijedima, zajedničkim i pojedinačnim porukama, vrlo prisutna društvena budućnosti Kube, i ne samo u javnim priopćenjima nego i u osobnim razgovorima. I s vlastima govorimo o budućnosti Kube, o potrebnim promjenama da se ostvari skladan ekonomski, društveni i politički napredak zemlje – zaključio je nadbiskup Ibanes.