26. ožujka, u devet sati po meksičkom vremenu, Papa će zrakoplovom poletjeti prema
Kubi, gdje će stići o podnevnim satima, a Santiago de Cuba bit će prvi grad koji će
mu poželjeti dobrodošlicu. Predsjednik Kubanske biskupske konferencije Dinisio Guillermo
Garcia Ibanes u razgovoru s našim novinarom osvrnuo se na očekivanja krajevne Crkve
za treće tisućljeće. Želimo da svi Kubanci upoznaju Krista, da ga zavole i predaju
mu se. Da svaki kubanski katolik, svaki kršćanin, bude postojaniji u vjeri i u svom
svjedočenju u našem narodu. Nadamo se da će nam Gospodin uvijek davati snage za pomirbu
u našoj državi, da svaki Kubanac, bez razlike, može rasti u punini i razvijati svoje
mogućnosti za boljitak obitelji i svekolikog našeg naroda – poželio je nadbiskup Ibanes. Na
upit o problemima kubanskih biskupa, rekao je da ih najviše brine to kako doći do
ljudi i kako im s ograničenom pastoralnom službom i oskudnim sredstvima naviještati
evanđelje, što dakle učiniti da ljudi upoznaju Isusa Krista. Pastoralni su izazovi
golemi, a malo je svećenika, redovnika i đakona. Hvala Bogu, imamo zauzete laike koji
nadomještaju manjak službenoga osoblja – požalio se nadbiskup nastavljajući: Drugi
pak veliki problem jest što učiniti da svi u zemlji osjete potrebu pomirbe, zajedništva,
poštovanja osobe i njezina dostojanstva i temeljnih ljudskih prava, da se svi Kubanci
osjete članovima svoje domovine, koju neizmjerno volimo, da se svi osjećaju braćom,
bez obzira na vjeru, mišljenje i društvene uvjete. To je naša velika briga i pastoralna
bitka, recimo tako, da se istakne polet koji mi, kubanski biskupi, nosimo u sebi –
istaknuo je predsjednik Kubanske biskupske konferencije. Na upit o važnosti društvenog
pastorala za krajevne zajednice, rekao je da je pastoralna aktivnost vrlo živa, a
najistaknutije je karitativno djelovanje, u svim svojim protegama, u materijalnoj
potpori i ljudskoj promociji kroz zdravstveni pastoral, rad s starijim osobama i na
društvenom promocanju, osim toga i kroz formaciju u našim biskupijama, te zbrinjavanje
potrebitih i bolesnih. U svim našim zajednicama djeluje neka karitativna skupina,
prisutan je Caritas – ustvrdio je nadbiskup Ibanes. A na upit o santeriji (jorubi)
– afričko-kubanskom vjerovanju, rekao je da je uz santeriju na Kubi vrlo raširen i
spiritizam, posebice u Havani, Matanzi i u Santiagu de Cuba. Na istoku otoka sinkretizam
se izmiješao sa spiritizmom koji je bliži katoličkoj vjerskoj praksi, a katkada se
i s njom miješa, a to je za nas veliki problem – ustvrdio je nadbiskup i dodao: Treba
poštovati osobu, njezinu slobodu i njezin odnos s Bogom, ali mi moramo naviještati
Isusa Krista, jedinog Spasitelja. A budući da poštujemo osobe koje prakticiraju santeriju,
odlučili smo i njima i svima koji to žele ponuditi prigodu da upoznaju Isusa. Podsjećam
da santerija nije neka sustavno vjerovanje, nego neka vrsta pobožnosti koja se miješa
s katoličkom. Ima dakle osoba koje prakticiraju sinkretizam, kako mi kažemo, santeriju,
a za neke je to kulturno opredjeljenje – objasnio je predsjednik Kubanske biskupske
konferencije. Na upit o obnovi nacije, rekao je da je u njihovim propovijedima,
zajedničkim i pojedinačnim porukama, vrlo prisutna društvena budućnosti Kube, i ne
samo u javnim priopćenjima nego i u osobnim razgovorima. I s vlastima govorimo o budućnosti
Kube, o potrebnim promjenama da se ostvari skladan ekonomski, društveni i politički
napredak zemlje – zaključio je nadbiskup Ibanes.