Pater Ante Lozuk o svetkovini Svetoga Josipa

Teolog Karl Rahner je u svoje vrijeme rekao da je naše vrijeme obilježeno tzv. antropološkim zaokretom. Prvo je čovjek bio usmjeren prema Bogu i drugom svijetu. Onda se okrenuo prema prirodi te stao istraživati mikro- i makrokozmos. U posljednje vrijeme okrenuo se prema sebi: promatra dimenzije svojih duševnih i tjelesnih mogućnosti, dubinu i širinu svojih potreba, svoje odnose prema drugima... Teolog Karl Rahner umro je 1984. Od njegove smrti prošlo je 28 godina. U međuvremenu, mnogi vele, neprestano se događa još jedan zaokret, 'money' zaokret. Središte ljudskih interesa jest novac. Glavna težnja svih uzrasta i svih kultura već odavna jest novac. Mikrokozmos i makrokozmos ljude malo zanima, Bog i drugi svijet još manje. Vlastite potrebe i mogućnosti, odnosi prema drugima zanimaju ih, ali su nekako usko vezani uz novac: Bez novca ništa, s novcem sve! Novac je postao najveća vrednota, snaga koja pokreće sve.
Po ovim zaokretima, počevši od onog prema prirodi čovjek postaje sve više gospodar vlastite sudbine; zato, uvjeravaju nas, trebamo biti ponosni na njih. No, čini se da nas svaki novi zaokret sve nas više zabija u tamu i beznadnost. U istraživanju makro- i mirkokozmosa došli smo do točke u kojoj je čovjek dodirnuo temeljnu strukturu svijeta i vlastitog bića i započeo se poigravati s njom – uz rizik da razori ili unakazi i sebe i svoj svijet... Okrenuvši se sebi, zaronili smo u mračne ćorsokake vlastite psihe i tamo započeli tražiti novi identitet i novu orijentaciju u životu. Činjenica je, međutim, da smo u mnogome izgubili smisao za realnost i ostali bez temeljne orijentacije, osobito one moralne... Okrenuvši se prema novcu, svoj život predajemo po sebi bezvrijednom sredstvu, koje vrijedi jedino ukoliko simbolizira vrijednost neke robe, i upravo na ovom sredstvu započeli graditi davno poznatu iluziju – da ćemo preko njega postati bogovi... Gledajući sve to, pozivam vas danas, na blagdan sv. Josipa, da načinimo novi zaokret, zaokret kakav je načinio Josip i kakav su činili najveći ljudi naše povijesti.
Sredinom šezdesetih godina crni pastor M. L. King, usred beznadne situacije za svoju rasu u ondašnjoj Americi, drži niz govora koje započinje riječima: „I have a dream!“ Usudio se sanjati pred prijetnjama koje nisu išle samo za oduzimanjem imovine i ljudskih prava, nego su vrebale i na njegov život. I izgubio je život, ali se njegov san ipak dobrim dijelom ostvario... Josip se nalazio u još težoj situaciji. Živi u neimaštini i bijedi. Pred njim je naporni put u Betlehem. Otkriva da mu je žena trudna, a dijete nije njegovo. Što da čini? Usred strašnih dilema sanja svoj san. Nikada čovjek nije sanjao nešto ljepše. Sam Bog i njegova Majka nude se da postanu dio njegove obitelji. Josip prihvaća ponudu sna. Odbacuje prljavu ponudu jave. Po njegovoj odluci, po zaokretu kojega je načinio Josip, Davidov sin, otvorio se put najljepšem i najvažnijem događaju naše zemlje... Mi smo često u situaciji koja je slična Josipovoj. Pritišće nas težina svagdašnjice, tama koja se nadvila nad budućnošću, bezobzirnost i bahatost bogatih i moćnih, boli nas nezahvalnost i tvrdoća srdaca naših najbližih. Na zemlji valjda nema čovjeka u čiju sreću se nije uvukao neki crv; u našu, čini nam se, uvuklo ih se na stotine. Ipak, sv. Josip nas poziva da se ne predajemo, poziva nas da u vjeri i nadi sanjamo svoj san. Uvjerava nas da je ono što ćemo u snu vidjeti mnogo stvarnije i čvršće od ovoga u čemu živimo. Uvjerava nas da po njegovu snu svi ljudski lijepi sni mogu postati stvarnost.