Napokon da i to možemo spomenuti. A što je to? To su primjerice vrsni članci nekoga
koji se potpisuje s Odlikaš na portalu dnevno.hr, zatim članak o pristojnosti
Branimira Pofuka u Večernjaku, potom Lipovčev članak u Vjesniku o hrvatskoj
vladi koja se ne snalazi a prije izbora Kukuriku koalicija navodno je imala plan.
Svaku pohvalu zaslužuju i poneki komentatori u Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji,
Glasu Slavonije i u drugim medijima koji pogađaju, kako se to veli, u sridu. Vrlo
su vrijedna i pojedina razmišljanja čitatelja primjerice u Vjesniku. Hrvatska
se televizija znade preko nekih svojih voditelja zadržavati na skandalima ili manje
važnim stvarima za pučanstvo, a prva bi morala poticati i isticati prave vrednote.
Ako netko od gledatelja ima drukčije mišljenje pa mu se onemogući pristup u eter,
onda je doista u pitanju demokracija. Slično se pitanje može postaviti gotovo svim
medijima koji tako lako prenose skandale pogotovu kad dolaze iz crkvenih redova, a
neke se stvari tako i prikazuju da izazovu zgražanje. Plitki argument glede filma
Parada kako ga je navodno gledalo već toliko ljudi, samo je znak plitkoće onih
koji tako argumentiraju, a da pritom nemaju potrebe pitati biskupa. No, neke današnje
novine ipak prenose biskupovo mišljenje. Medijima se također može prigovoriti i za
šutnju o mnogim pozitivnim stvarima i inicijativama a dolaze iz crkvenih bilo svećeničkih
a pogotovu laičkih krugova kao upravo nedavno Apel pravnika premijeru Milanoviću,
a s duhovnih je vježbi u Lužnici. Ili se možda misli da je toga toliko da ne stane
sve u novine ili druge medije. Ali ovakve su vijesti ipak i poticaj čitateljstvu i
slušateljstvu. Pogotovu protiv depresije kad se uoči da se dobro može činiti i onda
kad misliš da baš ništa nemaš.