Tko o čemu, to Srbi o Jasenovcu, kao ono narodno: tko o čemu, a baka o uštipcima.
Kad, naime, ne vide izlaza iz svojih dvoličnosti glede navodne otvorenosti Europi
i nepriznavanja Kosova, o čemu piše FAZ, onda im je, pri gospodarskom nezadovoljstvu
pučanstva Jasenovac zahvalna tema. Ali uvijek po istoj matrici, kao da su zaboravili
čitati. Povjesničari i drugi stručnjaci rade svoj posao i izlaze s plodovima svojega
istraživanja koji uvelike odudaraju od partizanske i komunističke, ali i srpske istine
o Jasenovcu koja je preko svake mjere nategnuta. Jednako tako Srbima je za imenicu
Hrvat jednostavno istoznačnica ustaša kao nešto posve negativno dok istodobno četničkoga
vođu žele posve rehabilitirati. Očito se i tu radi o nekoj samo njima poznatoj istini.
I sad se snađi. Kako su Hrvati naivni kad vazda traže pravdu na temelju istine naspram
onih koji se utvrđuju u nepravdi mimo svake istine. Europa se priprema da ozakoni
istospolne brakove, a grad Zagreb ne će financirati gay paradu. Tko je sad tu napredan?
A poteze hrvatske vlade koja još nije navršila ni dob od 100 dana hrvatski mediji
prate, ali kao da im je otupjela oštrica još na bivšoj vladi. Za ono što sada tek
konstatiraju, prije su imali i odviše i drvlja i kamenja. Valjda im je ponestalo materijala,
a možda su i žučljivost zaliječili. No kad je riječ o Crkvi, odmah žuč proradi bilo
za to razloga ili ne bilo i odmah komentiraju primjerice komentatora u Glasu Koncila.
No mi smo na to navikli.