Uz misna čitanja treće korizmene nedjelje razmišlja p. Ante Lozuk

U Isusovu životu prepoznajemo poteze koji trebaju upravljati našim životima. Danas u evanđelju čujemo kako je o blagdanu Pashe pošao iz Galileje u Jeruzalem. To je vijest koja je vrlo aktualna i za nas. Naš život također jest jedan uzlazak prema blagdanu Pashe. Blagdan Pashe oblikuje prijelaz od Staroga prema Novom, od ropstva prema slobodi, od poganstva prema kršćanstvu, od razdijeljenosti prema jedinstvu, od grijeha prema svetosti. Već prva riječ današnjeg Evanđelja, dakle, jest poziv, snažan i vrlo aktualan, da iza sebe ostavimo ono staro, olinjalo, bezvrijedno te se uputimo prema novom, svježem, božanskom.
Kad je stigao u jeruzalemski hram, Isus je načinio nešto skroz netipično za njega i njegov stil: dohvatio je bič i započeo razgoniti trgovce i mjenjače novca. Ovaj siloviti čin nama sigurno imponira. Mi bismo voljeli da je Isus češće nastupio s bičem. Sigurno bismo ga radije gledali s bičem nego s križem, osobito danas, kada je Crkva toliko ponižena i osramoćena, kada u velikim zbivanjima ovoga svijeta izgleda nemoćno i nevažno. Tko ne bi radije gledao Gospodina kako s bičem u ruci rastjeruje svoje protivnike, nego gdje strpljivo trpi u ovom našem vremenu?! Nastupiti s bičem u ruci jest sasvim u skladu s našom logikom, ali je daleko od Isusove logike.
Kao i mnoge druge Isusove geste, i nastup s bičem jest jedan znak iza kojega se krije mnogostruka poruka. Ovom drastičnom gestom Isus prije svega daje Židovima do znanja da su zaboravili pravo značenje Pashe. Nastup s bičem nije drugo nego poziv: Obratite se! Uklonite stari poredak i započnite graditi novi. Upravo tu u Hramu, usred ovih trgovaca, mjenjača i lopova, na čijem čelu nije bio nitko drugi nego Veliki svećenik, koji od svega ubire dobar profit, jest očito da je stari poredak začahuren u prijevaru i sebičnost. Nemoguće ga je promijeniti prije nego se razbije čahura i oslobode pozitivne snage u njoj zarobljene... Obraćenje nikada nije ugodno. Siloviti osvajaju Božje kraljevstvo (Mt 11,12), veli Isus. Njegova silovita gesta ukazuje također na veličinu zahtjeva koje postavlja pred nas. Ne želi više stari hram ni njegove eventualno obnovljene obrede. Židovima i svima nama daje do znanja da sada na mjesto hrama i starozavjetnog bogoslužja postavlja sebe, svoje Tijelo koje je pripravio za žrtvu klanicu i žrtvu paljenicu. On je novi Hram i nova Žrtva.
Židovi su razumjeli poruku. Ali je ne prihvaćaju. Traže znak. Isusov odgovor konačno na krajnje drastičan način suočava Židove i sve nas s radikalnošću novosti koju objavljuje: „Razorite ovaj Hram i ja ću ga za tri dana opet sagraditi!“ Njegovo silovito čišćenje hrama ukazuje prije svega na skoro razorenje hrama njegova Tijela. Isus ne djeluje nasilno protiv drugih nego, naprotiv, dopušta da se nasilje drugih obori na njega... Upotreba sile proizlazi iz manjka pouzdanja u Božje djelovanje. Kada čovjek više ne vjeruje, tada stvar uzima u svoje ruke i pokušava riješiti silom. Nasilan čovjek pokušava dohvatiti ono što mu jedino Bog može darovati... Konačna Isusova poruka jest poziv na odluku: „Razorite ovaj Hram“, veli, „i ja ću ga za tri dana opet sagraditi!“ – „Tri dana“ označavaju vrijeme čiju duljinu određuje Bog. To je vrijeme prividnog trijumfa onih koji se bore protiv Boga. No, zlo nad Bogom ne može trijumfirati. Zadnju riječ na ovoj zemlji izgovorit će Bog.