Osim što se zdravlje pučanstva sve više pogoršava, o čemu svjedoče i bolnice ovih
dana, katastrofični sadržaji s područja politike i gospodarstva postali su uobičajena
stvar. Kad nema nešto konkretno što bi neke novine ili portali uzdigli do senzacije
ili katastrofe, onda se poseže za događajima od jučer ili prekjučer. Mislim na događaje
glede osamostaljenja Hrvatske te Domovinskoga rata. I tu su uvijek isti klišeji prema
kojima je nemoguće da bi Hrvati bili ikakve žrtve. Baš naprotiv oni i ne mogu biti
drugo nego zločinci a Srbi i svi drugi mogu biti samo žrtve. Poseže se i za nekim
kao novim filmiranim dokazima, a dobro znamo kako je lako danas sve falsificirati.
I kad se falsifikat ili krivotvorina povlači tiskovinama ili drugim medijima, Hrvatima
preostaje istina koja se teško probija i koju dugo čekaju mnoge žrtve ili djeca žrtava.
Već smo govorili da sve to valja prepustiti stručnjacima, svima nam se valja truditi
da svoju svagdašnjicu sve bolje posvećujemo, čemu i korizmeno vrijeme ima pridonijeti.
Ponajviše vapijući za strpljivošću koja nam je svima potrebna i s političarima i gospodarstvenicima
i s djelatnicima u obavijesnim sredstvima za koje molimo da se posluže Božjim darom
pameti i da se pameću pametno služe, a to znači za opće dobro.