Opće dobro ne podnosi tajne

Kad su Ančić i Ljubičić igrali u paru protiv drugog para, a sada Karlović i Dodig, nakon svakog se dobivenog ili izgubljenog boda nešto šapćući dogovaraju. Je li to s tenisa preneseno i u politiku koja ne podnosi šaptanje nego javno i odgovorno izgovorenu riječ. U Hrvatskom državnom saboru nadmudrivanja su na dnevnom redu. A je li na dnevnom redu opće dobro građana? Bi li se političari i bankari mogli dogovoriti kao na Islandu, kako prenose naši mediji? Je li uopće ikad dovoljno isticati upravo to opće dobro naspram privatnoga? Ta i definicija politike jest briga za opće dobro, pa je stvarno dobro na to podsjećati, pogotovu ako se kadšto izgubi i smisao za lijepu riječ, a pogotovu za postupke. Primjerice: kad lijevi nisu na vlasti onda svaki potez vladajućih u smislu neke smjene ili promjene nazivaju revanšizmom, te o tome kriče svi mediji, a kad lijevi vladaju onda su njihovi postupci normalnost. I još nek netko kaže nešto o neutralnosti medija.