U katehezi na današnjoj općoj audijenciji Sveti Otac govorio o Isusovoj molitvi na
križu
Po Kristovu primjeru, u najtežim i najbolnijim situacijama, kada se čini da Bog ne
čuje, ne trebamo se bojati Njemu povjeriti sav teret koji nosimo u svom srcu – riječi
su pape Benedikta XVI. na audijenciji održanoj 8. veljače u Dvorani Pavla VI., a posvećenoj
Isusovoj molitvi pred smrću. Govoreći o posljednjim trenutcima Isusova zemaljskog
života, o satima koje je proveo na križu, Papa je razmišljao o tami tih trenutaka
i o Isusovu vapaju: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“. Sveti se Otac zadržao
na molitvi umirućega Isusa, koju evanđelisti Marko i Matej prenose i na grčkom jeziku,
na kojemu je napisana njihova pripovijest, kao i na mješavini hebrejskoga i aramejskoga,
da bi se, - kako je istaknuo Sveti Otac - osim sadržaja prenio i ton koji je ta molitva
imala na Isusovim usnama. Slušamo, dakle, stvarno Isusove riječi onakve kakve su bile
– primijetio je Papa. Pred uvredama nazočnih na raspeću, koji nisu shvatili ili
nisu htjeli shvatiti Isusovu molitvu – napomenuo je potom Sveti Otac – i pred tminom
koja se spuštala na sve, vapajem svoje molitve Krist pokazuje da je uz teret patnje
i smrti u kojoj se, kako se čini, nalazi napuštenost, Božja odsutnost, On potpuno
siguran u blizinu Oca koji odobrava taj najviši čin ljubavi, potpuno sebedarje, iako
se, kao u drugim trenutcima, ne čuje glas iz visine. U trenutku tjeskobe molitva
postaje vapaj; to se – prema Papinim riječima – događa i u našem odnosu s Gospodinom.
U najtežim i najbolnijim situacijama, kada se čini da nas Bog ne čuje, ne trebamo
se bojati Njemu povjeriti sav teret koji nosimo u svojem srcu, ne trebamo se bojati
zazvati Ga u svojemu trpljenju. U trenutku krajnjega odricanja ljudi, u trenutku napuštenosti,
Isus moli, svjestan nazočnosti Boga Oca, i u tom času u kojemu osjeća ljudsku dramu
smrti. Važno je shvatiti – istaknuo je Papa - da Isusova molitva nije vapaj onoga
tko očajan ide u susret smrti, a nije ni vapaj onoga tko zna da je napušten. U
tom času, riječi cijeloga 22. psalma, psalma izraelskoga naroda koji trpi, postaju
Isusove, i na taj način uzima na sebe ne samo patnju svojega naroda, nego i patnju
svih ljudi koji trpe pod teretom zla – istaknuo je Papa te dodao – Istodobno, sve
to nosi u srce samoga Boga, siguran da će njegov vapaj biti uslišan u uskrsnuću: vapaj
je u najvećoj muci ujedno sigurnost u Božji odgovor, sigurnost u spas – i to ne samo
za samoga Isusa, već za 'mnoge' – rekao je Sveti Otac. Isusova molitva sadrži krajnje
pouzdanje i prepuštanje u Božje ruke, i onda kada se On čini odsutan, i onda kada
se čini da šuti, slijedeći nama nerazumljivi naum. Isusovo je trpljenje, trpljenje
u zajedništvu s nama i za nas, koje proizlazi iz ljubavi, i već nosi u sebi otkupljenje,
pobjedu ljubavi – primijetio je Papa. U posljednjem času Isus pušta da njegovo srce
izrazi bol, ali istodobno pušta da se istakne smisao Očeve nazočnosti i slaganje s
njegovim naumom spasenja za ljudski rod. I mi se uvijek i ponovno nalazimo pred „sadašnjošću“
trpljenja, Božje šutnje – što toliko puta izražavamo u svojoj molitvi – ali nalazimo
se također pred „sadašnjošću“ Uskrsnuća, odgovora Boga koji je na Sebe preuzeo naše
patnje, kako bi ih nosio zajedno s nama, i dao nam čvrstu nadu da će one biti pobijeđene.
U molitvi, naime, Bogu donosimo svoje svakodnevne križeve, sigurni da je On nazočan
i da nas sluša – istaknuo je Sveti Otac. Isusov nas vapaj podsjeća da u molitvi imamo
nadvladati prepreke svojega 'ja' i svojih problema, i otvoriti se potrebama i trpljenju
drugih. Neka nas molitva umirućega Isusa na križu nauči s ljubavlju moliti za brojnu
braću i sestre koji osjećaju teret svakodnevnoga života, koji proživljavaju teške
trenutke, koji su u boli, koji nemaju riječi utjehe – rekao je Sveti Otac te dodao
- Molimo za sve to Božje srce, kako bi i oni mogli osjetiti ljubav Boga koji nas nikada
ne napušta. Nakon što je nazočne hodočasnike pozdravio na više jezika, Sveti je
Otac izrazio svoju blizinu pučanstvu koje je ovih dana pogodilo snažno nevrijeme,
te pozvao na molitvu za žrtve i njihove obitelji. Istodobno je ohrabrio na solidarnost
kako bi se velikodušno pomoglo svim osobama izmučenima tim tragičnim događajima.