Sva sreća da postoji Crkva

Sva sreća da postoji Crkva. A Crkva nije samo Papa, biskupi, kaptoli, redovnici, redovnice. To smo svi mi vjernici koji, uza svu svoju grješnost, znamo da je možemo povjeriti Onome koji se spustio do nas da nas iz te grješnosti digne. A On to čini neprestance, jer neprestance ljubi i vodi nas k dobru.
Sva sreća da postoji Crkva, svi mi koji se oslanjamo na milosrdnu Božju ljubav da bismo crpili snagu i za razdoblja nedaća kojima smo na žalost često i sami krivi. Sva sreća da Bog bdije nad nama i nad našim stranputicama i čeka nas, a zapravo pokazuje pravi put, premda nam je kadšto tako drago lutati. Ako je tako s nama vjernicima, kako je tek teško snalaziti se onima koji nas promatraju ili kao čudake, ili kao prijetnju i opomenu. Upravo stoga i mnogi crkveni ljudi često se nađu na meti primitivnih napada, ali i na meti uljudbenih kritičara. A poznato je da je najlakše napadati onoga za koga znaš da ti ne će odgovoriti jednakim bezobrazlukom. U Hrvatskoj se svako malo netko od crkvenih ljudi nađe na nečijem nišanu sad u ovim, sad u onim novinama ili na kakvom portalu. Tako u Novom listu piše neki Zdravko Zima (uvrijedit će se kad velim 'neki') o uredniku Glasa Koncila i dokazuje kako je svojim shvaćanjima i poznanstvima preko granice Hrvatske mnogo širi od uskogrudnog katoličkog urednika. Dobro je da postoje i katoličke novine, i vidimo da oni kojima Crkva smeta, to dobro čitaju, ali vjerojatno za to da nađu materijal za napad i dokazivanje svoje finoće i širokogrudnosti. I je li to baš tako?