Tijekom današnje opće audijencije u dvorani Pavao VI, u Vatikanu, Sveti je Otac nastavio
katehezu o svetopisamkoj molitvi govoreći o Isusovoj molitvi u Maslinskom vrtu koju
evanđelist Marko opisuje u 14. poglavlju. Papa je potaknuo vjernike da se mole Bogu
kako bi mogli s Isusom bdjeti u molitvi, svaki dan slijediti Očevu volju, premda se
govorilo i o križu, da se sve više suobličuju s Gospodinom da na zemlju donose malo
'Božjega neba'. Nakon Posljednje večere Isus se zaputio na Maslinsku goru da se
u molitvi sjedini sa svojim Ocem. Isus se često povlačio u osamu na molitvu, ali ovaj
put se zbilo nešto novo, sa sobom poziva Petra, Jakova i Ivana, želi njihovu blizinu.
Tu trojicu učenika pozvao je i na brdo preobraženja. Znakovita je njihova blizina,
premda se i te noći Isus sam obraća Ocu, jer njegov je odnos s Ocem jedinstven i poseban,
odnos između Jedinorođenca i Oca. Premda moli u samoći, želi da trojica pozvanih budu
blizu u trenutku kad se priprema do kraja ispuniti Očevu volju, poziva ih da ga slijede
na križnom putu. Ovako veli evanđelist Marko: I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana.
Zapade u strah i tjeskobu te im reče: „Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje
i bdijte!“- rekao je Sveti Otac. Objašnjavajući Isusove riječi Papa je rekao da
se u njima odražava zbilja brojnih starozavjetnih proroka, koji su tijekom svojega
poslanja doživjeli neprijateljstvo, odbacivanje i progone i stoga su poput Mojsija
i proroka Ilije željeli umrijeti. Isusove riječi potvrđuju da on u onome „času“ osjeća
strah i tjeskobu, osjeća duboku samoću upravo dok se ispunjao Božji plan. U tomu je
Isusovu strahu i tjeskobi sažet čovjekov užas pred smrću, njezina neizbježnost i osjećaj
težine zla s kojim se susrećemo tijekom života – objasnio je Benedikt XVI. Govoreći
o Markovu opisu Isusove molitve, Papa je rekao da Isusovo padanje licem prema zemlji
očituje pokoravanje Očevoj volji, apsolutno pouzdanje u Oca. Ta se gesta ponavlja
na početku slavljenja muke, na Veliki Petak, kod redovničkog zavjetovanja te đakonskog,
svećeničkog i biskupskog ređenja, da se i tjelesno u molitvi očituje potpuno predanje
Bogu. Isus moli Oca, ako je moguće da ga mimoiđe ovaj čas. Nije riječ samo o čovjekovu
strahu i tjeskobi pred smrću, nego i o zaprepaštenju Sina Božjega koji vidi užasni
teret zla koji će morati uzeti na sebe i obuzdati ga da mu oduzme moć – ustvrdio je
Sveti Otac. Tumačeći Isusovo obraćanje Ocu: „Abba, Oče! Sve je tebi moguće. Otkloni
ovaj kalež od mene! Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!“ Papa je rekao da molitva
očituje sinovski odnos i svijest o Božjoj svemoći, te dramu Isusove ljudske volje
pred smrću i zlom, i treći, odlučujući, izraz prema kojem ljudska volja u potpunosti
prihvaća Božju volju. Isus zaista završava molitvu: „Ali ne kako ja hoću, nego kako
ti hoćeš!“ U jedinstvu božanske osobe Sina ljudska se volja cjelovito ostvaruje u
posvemašnjem predanju Ocu, kojem se obraća izrazom Abba – objasnio je Sveti Otac. Podsjećajući
da sveti Maksim Priznavalac tvrdi da je ljudska volja od samog stvaranja usmjerena
na Božju, te da se u potpunosti ostvaruje i da je slobodna kad joj se pokorava, Papa
je rekao da su Adam i Eva mislili da je vrhunac slobode i osobnog ostvarenja u neprihvaćanju
volje Božje, te da Isus na Maslinskoj gori ljudsku volju ponovno vraća volji Božjoj.
Naravna je volja u Isusu posvema sukladna s Božjom voljom. Njegova se ljudska volja
u življenju sinovstva poistovjećuje s voljom Očevom, u posvemašnjem pouzdanju u Oca.
Tako nam Isus veli da čovjek jedino suobličavanjem ljudske volje s božanskom postiže
svoju uzvišenost, biva „božanski“. Jedino izlazeći iz sebe, samo u pokoravanju volji
Božjoj, ostvaruje se Adamova želja, dakle svih nas, da budemo doista slobodni. A u
Getsemaniju je Isus upravo to učinio: prenoseći ljudsku volju u Božju rađa se istinski
čovjek, a mi smo otkupljeni – ustvrdio je Benedikt XVI. dodajući da je to sažeto opisano
u 543. članku Kompendija Katekizma Katoličke crkve. Zaključujući katehezu, Sveti
je Otac ustvrdio da u svakodnevnoj molitvi: „budi volja tvoja, kako na nebu tako i
na zemlji“, molimo Gospodina da zemlja postane nebo, mjesto ljubavi, dobrote, božanske
ljepote, a to može postati ako se na zemlji vrši Božja volja. U Isusovoj moliti u
Getsemaniju zemlja je postala nebo, jer se na zemlji ispunila Božja volja. To je važno
i za našu molitvu. Moramo naučiti povjeravati se Božjoj providnosti, moliti Boga da
nam udijeli snage da možemo izići iz sebe i prihvatiti volju njegovu, suobličiti se
s njom ponavljajući „budi volja tvoja“ – zaključio je Benedikt XVI.