U Zagrebu održan simpozij o pravednim plaćama

Centar za poslovnu etiku pri FFDI djeluje već desetak godina. Osnovan je sa svrhom promicanja primjene etičkih načela, pomaganja pri rješavanju etičkih dvojbi svima koji zatraže pomoć, stručnog i znanstvenog usavršavanja, te znanstvenog doprinosa na području etike kao znanstvene discipline. Svake godine Centar priređuje simpozij o nekoj temi iz okvira socijalne ili poslovne etike. Tako se u prijašnjim simpozijima govorilo o mobbingu, korupciji, novcu, recesiji i otpuštanjima.
No baš je jučer u petak 27. siječnja završio jednodnevni osmi simpozij u organizaciji Filozofskog fakulteta Družbe Isusove i spomenutog centra s nosećim naslovom: Zaslužuje li radnik pravednu plaću? Sažetak tih desetominutnih predavanja s antropološkog i kršćanskog motrišta nalazimo u izlaganju patra Kopreka, o čemu izvješćuje Božica Bartovčak:
Nema sumnje da su, kako to kažu ekonomisti, ljudska bića u biti sebična i nastoje, čak na racionalan način, postići svoje egoistične interese. Rečeno je ipak tek samo fragment cjeline onoga što zovemo – ljudska narav. Čovjek isto tako ima i moralnu stranu svoje osobnosti koja mu nameće odgovornost prema drugima. On je biće empatije, suosjećanja, biće koje čezne za pravednim odnosima... Imajući na umu da se ostvaruje u davanju a ne u posjedovanju, današnji globalizacijski procesi gledano antropološki u mnogočemu trebaju promisliti ove, da tako kažem, antropološke konstante.
Pitanje o pravednosti plaće nije samo klasično polje na kojemu se susreću etika i gospodarski sustavi. Može se, dapače, reći da upravo taj izazovni zahtjev fundamentalno temelji nužnost etike gospodarstva.
Antropološko polazište našemu simpoziju: čovjek je biće rada. Rad je čovjekov (naš) egzistencijal. U tome smislu shvaćamo kako je teško biti (ostati) bez posla, ne biti radnik koji zarađuje za život.
Plaća je vezana uz rad. Valja reći da se, kako to dobro znaju ekonomisti, rad predstavlja kao tržište s ponudom i potražnjom. No, rad zasigurno ima dublje antropološko utemeljenje. Tako i plaća.
Zahtjev pravednih plaća ušao je u proglas ljudskih prava (1948. godine). U 23. broju čitamo: „ Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete za rad i zaštitu od nezaposlenosti, na jednaku naknadu za isti rad, na pravednu i primjerenu naknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava život dostojan čovjeka i koja se prema potrebi dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite.”I nekoliko članka Ustava RH govore o plaćama: od 54. do 55.članka.
Tema plaća zanimljiva je i iz religijske perspektive. I Evanđelje govori o plaći. „Radnik zaslužuje svoju plaću“ (Lk 10,7) čitamo u Evanđelju... To svakako dobro zvuči. No, u usporedbi s parabolom o isplati radnika u vinogradu (Mt 20,1-16) ostavlja okus čudnovatosti, čak nemorala u shvaćanju kriterija za pravednu podjelu plaća. Očekujemo i plaću na nebu... Neki će rado reći: Bog plati...
O plaći se (kao uostalom i o etici ili ekonomiji) ne može raspravljati tek s emocijama nego razumno. Simpozij o pravednim plaćama na kojemu se govorilo o ovim temama opet je pokazao istinu da ekonomiju nikada nije moguće shvatiti kao proces koji nema nikakve veze s etikom, naročito s kršćanskom socijalnom etikom!