Članovima i djelatnicima Rimske rote Sveti Otac govorio o ispravnom tumačenju kanonskog prava

Istinsko se pravo ne može odvojiti od pravednosti - ustvrdio je Benedikt XVI. u govoru na početku sudske godine redovitog prizivnog suda Svete Stolice, takozvane Rimske rote. Papa je ogovorio o „primarnoj ulozi sudske službe“, odnosno o tumačenju kanonskog zakona, a podsjetio je na nedavno ustanovljenje Ureda pri Apostolskom sudu nadležnog za valjano sklopljen ali ne konzumiran brak i za nevaljalost svetoga ređenja.
Kanonsko pravo – objasnio je Sveti Otac – ima svoj smisao i temelji se na istinama vjere, a njegovo je tumačenje usko povezano sa samim poimanjem crkvenoga zakona. Stoga valja izbjegavati opasnost da se kanonsko pravo poistovjećuje sa sustavom zakona, odnosno tekstovima i zakonicima, da mu se pridaje legalistički smisao, jer takvo bi ograničavanje dovelo do zaborava naravnog prava i Božjeg pozitivnog prava kao i njegova životnog odnosa sa zajedništvom i poslanjem Crkve – ustvrdio je Sveti Otac.
Prije no što je istaknuo da nema pravednosti bez istine, osvrnuo se na tumačenja draga, primjerice, istočnoj tradiciji koja se u tumačenju zakona služi pojmovima: milosrđe, pravičnost i oikonomia (upravljanje darom). Odmah valja primijetiti – kazao je Papa – da takvo tumačenje ne nadilazi pozitivizam koji odbacuje, jer ga zamjenjuje drukčijim u kojem čovjek određuje što je pravedno, zanemaruje se dakle objektivno pravo, nevažna je zakonska odredba jer ju se može prilagoditi bilo kojem rješenju, čak i ako je suprotno duhu zakona – primijetio je Sveti Otac.
Postoji i drugi put – ustvrdio je Papa – u kojem se prikladno shvaćanje kanonskog prava uklapa u traženje istine o pravu i pravednosti u Crkvi. Istinsko se pravo ne može odijeliti od pravednosti. To načelo vrijedi i za kanonsko pravo, u smislu da ga se ne može uokviriti u čisto ljudski normativni sustav, nego se ima povezivati s pravnim poretkom Crkve, u kojem je na snazi viši zakon. Tako pozitivni ljudski zakon nema prvenstvo koje mu se želi pridati, jer pravo se ne poistovjećuje sa zakonom, a ljudski zakon biva vrjednovan jer je izraz pravednosti, u prvom redu po tome što priznaje Božansko pravo ali i po tome što određuje opravdanost ljudskog zakona – objasnio je Benedikt XVI.
Tako se omogućuje – nastavio je Papa – legalno i pravno tumačenje jer je u skladu sa samim značenjem zakona, a uvijek se može pitati što je pravedno? Tumačenje kanonskog zakona ima se odvijati u okviru Crkve. Nije riječ o čisto izvanjskoj okolnosti, nego o pozivanju na bit kanonskog zakona i zbilje koju uređuje. U tome smislu i na kanonski zakon treba primijeniti hermeneutiku kontinuiteta, o čemu sam govorio glede tumačenja II. vatikanskog sabora, koji je tijesno povezan sa sadašnjim kanonskim zakonima – kazao je Papa i dodao:
Kršćanska zrelost zahtijeva sve veće poštivanje zakona i njegovu vjernu primjenu. Ta se osnovna načela primjenjuju u svim hermeneutičkim kategorijama, od znanstvenog istraživanja o kanonskom pravu do rada pravnih djelatnika u sudstvu i upravi, sve do traženja pravednih rješenja za život vjernika i zajednica. Potreban je duh prilagodljivosti u prihvaćanju zakona, nastojati pošteno i predano proučavati pravnu tradiciju Crkve da bi se s njom moglo poistovjetiti kao i s odredbama Pastira, naročito papinskih zakona i učiteljstva o kanonskim pitanjima, koje je po sebi obvezujuće u tome što uči o pravu – istaknuo je Benedikt XVI.
Ova su promišljanja naročito važna u okviru zakonā koji se odnose na ustanovu braka i njegovu konzumaciju te za primanje svetoga reda, kao i propisa koji uređuju te sudske procese. Ta sukladnost s pravim smislom crkvenoga zakona ima veliki utjecaj na praktičan život osoba i zajednica i stoga zahtijeva posebnu pozornost – ustvrdio je Sveti Otac.
Zaključujući govor Papa je potaknuo na jedinstveno tumačenje zakona što ne prejudicira ulogu lokalnih sudišta, pozvanih da se sučeljavaju sa stvarnim situacijama u pojedinim kulturološkim kontekstima. Svi su obvezni s poštovanjem se odnositi prema istini o pravu, nastojeći da u primjeni zakonskih i upravnih instituta primjenjuju zajedništvo u stezi, kao bitnom vidiku jedinstva Crkve – zaključio je Sveti Otac.