Uz misna čitanja 3. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Alan Modrić

Na 3. nedjelju kroz godinu Božja Riječ nas poziva na obraćenje koje je jedan od osnovnih zahtjeva autentičnog vjerskog života. Naime, mi vjernici cijeli život provedemo u hodočašću prema Božjem domu, i na tom putu moramo se postupno mijenjati, moramo poput izraelskog naroda u Sinajskoj pustinji doživljavati svakodnevno obraćenje srca i pameti kako bi jednog dana dospjeli u “obećanu zemlju gdje teče med i mlijeko”. Kako izgleda taj dugotrajan put dobro nam opisuju misna čitanja koja slušamo na 3. nedjelju kroz godinu.
Prvo čitanje donosi nam neočekivano obraćenje Ninivljana na propovijed proroka Jone. Niniva i njezini stanovnici bili su u očima Izraelaca smatrani zakleti neprijatelji Gospodina i Njegovog izabranog naroda, i stoga su, prema ljudskom shvaćanju Židova, koje je dijelio i sam Jona, zaslužili potpuno uništenje. Međutim, događa se ono što je nama ljudima nemoguće, a Bogu moguće: teški grješnici, prokletnici obraćaju se na navještaj proroka Jone, povjeruju u Gospodina, čine post i pokoru, mijenjaju način života. Vidjevši takvo iskreno obraćenje Bog se smiluje gradu Ninivi i odustaje od kazne koju je navijestio kroz prorokova usta. Kako na to reagira Jona kao Božji prorok i u neku ruku simbolični predstavnik izabranog naroda? Njemu bi krivo i naljutio se na takvo Božje postupanje, i time pokazuje da i njemu treba obraćenje, da i on još uvijek nije dovoljno sazrio u svojoj vjeri. Koliko često mi vjernici reagiramo na isti način, ozlojeđeni što je nekoga Gospodin obratio s krivog puta, a nije ga pri tome teško kaznio? Zar takve misli ne pokazuju da smo i mi još uvijek potrebni obraćenja i duhovnog rasta?
Kolika je potreba obraćenja, i to hitnog, dobro nam ukazuje apostol Pavao u 2. misnom čitanju iz Prve Poslanice Korinćanima kada naviješta: “Vrijeme je kratko!” Ovaj svijet, koji djeluje tako važan, u kojem je materijalno postalo osnovni kriterij življenja i ponašanja, u biti je prolazan i njegovo vrijeme neumitno istječe. Ono jedino što ostaje za vječnost jest ljubav koju iskazujemo Bogu i ljudima. Kršćanin mora odbaciti svjetski mentalitet, mora obratiti cijelo svoje biće s prolaznih i propadljivih vrijednosti svijeta i materije na ona neprolazna i nepropadljiva bogatstva koja pružaju samo Isus Krist i Njegovo Kraljevstvo. Pavao nas poziva da svoj životni, osobni i zajednički hod usmjerimo na slavni Kristov dolazak, jer ušli smo u posljednje doba ljudske povijesti.
Poruke Božje riječi koje slušamo kod proroka Jone i apostola Pavla bivaju ujedinjene u središnjem dijelu Službe riječi 3. nedjelje kroz godinu, odnosno u pozivu Krista Kralja objavljenom u Evanđelju po Marku: ”Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!” Ispunjenje vremena znači da povijest spasenja u osobi Isusa Krista ulazi u svoju puninu, približavanjem Kraljevstva Božjeg ostvaruje se Božji naum, uspostava Božjeg Kraljevstva, koje se događa tijekom ljudske povijesti. Tom Božjem zahvatu u ljudsku povijest mora odgovoriti čovjek, i ovdje dobivaju na važnosti pozivi koje Isus upućuje svima nama: ”Obratite se!” gdje je čovjek pozvan da promijeni svoj mentalitet i uskladi se s Božjom voljom; “Vjerujte Evanđelju!”, odnosno Kristu koji spašava i oslobađa. Da bi bilo moguće obraćenje potrebni su i apostoli, “ribari ljudi” koji će druge hvatati u Božju mrežu, i stoga je važno da ima i onih koji, poput prvih učenika, oduševljeno i svim srcem prihvaćaju Božji poziv.
Tema obraćenja, koja je središnja misao 3. nedjelje kroz godinu, nadovezuje se na temu kršćanskog poziva koju smo slušali protekle nedjelje, i dopunjuje i produbljuje poziv vjernika. Svaki istinski i autentični poziv treba biti praćen obraćenjem života, duha i uma, kako bi taj poziv donio bogate plodove u životu pozvanoga i onih koji susreću pozvanoga. Nije dovoljno imati ime i prezime zapisano u matične knjige krštenih, krizmanih i vjenčanih, nego je potrebno i svakodnevno obraćenje života koje se događa na različite načine: putem sakramenata Euharistije i pomirenja, svakodnevne molitve, djela ljubavi i milosrđa. Na taj način naše srce se preobražava, od srca kamenog postaje živo srce od mesa koje gorljivo kuca za Boga i za druge, a mi nismo više samo zvani, nego smo i pozvani, odnosno postajemo ljudi koji na Božji poziv odgovaraju obraćenjem cijelog bića. Molimo i ove nedjelje Gospodina Isusa Krista da nam udijeli ovu veliku milost kako bi pronosili Njegovu slavu!