Kriza obitelji na Zapadu glavni je uzrok zapadne gospodarske krize
Rabin govori o obitelji, ekonomist o moralu a katolički svećenik o bračnoj ljubavi,
zbilo se 18. siječnja u talijanskom parlamentu na skupu organiziranom pod geslom „Obitelj
kao pokretač gospodarskog razvoja. Vrijednosti i izgledi“, organiziranom pod pokroviteljstvom
Međunarodne akademije za gospodarski i društveni razvoj da se s društvenog, političkog
i gospodarskog motrišta istakne uloga prirodne obitelji. Maurizio Lupi, dopredsjednik
talijanskog zastupničkog doma, otvorio je skup, nazvavši obitelj „glavnim društvenim
amortizerom gospodarske krize“. Obitelj nije bilo kakav čimbenik, nego je čimbenik
gospodarskog razvoja u čemu su složni parlamentarna većina i oporba – kazao je dopredsjednik
zastupničkog doma, podsjećajući i na zauzetost politike oko usvajanja posljednjeg
financijskog proračuna, koji je napokon povećao porezna izuzeća u odnosu na obiteljsku
jezgru i na broj djece. Židovstvo i kršćanstvo jedine su religije koje u središtu
imaju osobu, obitelji i djecu“ – ustvrdio je ravnatelj agencije Zenit, Antonio Gaspari,
moderator skupa, najavljujući predsjednika Međunarodne akademije za gospodarsko-društveni
razvoj Valarija De Lucu. Prirodna obitelj ima točnu antropološku gramatiku: izvor
je čovječanstva, mjesto života, gdje svaka osoba prima život i oblikuje se u osjećajima,
vrijednostima, pravilima i odnosima. Ujedinjena obitelj stvara povezano i solidarno
društvo stoga gospodarstvo i politika imaju štititi tu temeljnu stanicu– rekao je
De Luca. Pred krizom koja razara obitelj – koju ulogu povjeravamo odnosu muškarac-žena,
roditelji- djeca? – zapitao se predsjednik Međunarodne akademije, dodajući da su djeca,
istinska nada budućnosti, viđena kao prijetnja i ograničavanje sadašnjosti. Slijedom
toga čovjek bira pobačaj, sterilizaciju, umjetnu oplodnju, kao pokusni kunić se podvrgava
tehnikama koje osiromašuju život. Ne treba mijenjati tehniku, nego valja obnoviti
ljudsko srce, a otvaranje životu glavni je put za razvoj čvršćeg i ljudskijeg društva
– zaključio je De Luca. O opiranju ljudske volje da se otvori životu, dakle, i
volji Božjoj, te posljedičnoj krizi nataliteta također se raspravljalo na skupu. Edith
Arbib Anav, odgovorna za međureligijski dijalog pri Međunarodnoj akademiji, govorila
je o individualizmu, koji je razlog da su drugima povjerene usluge koje su nekoć bile
korisne potrebama obitelji i zajednice, a opredijelili smo se za hladno usklađivanje
s posljedičnim kratkotrajnim razvojem – primijetila je Arbib Anav, a Enrico Letta,
zastupnik u talijanskom parlamentu, osvrnuo se na kratkoročnost, odnosno na zadovoljavanje
s neposrednim rezultatom, u tome je, smatra on, uzrok krize. Obitelj je naprotiv lijek
– objasnio je – jer izgrađuje dimenzije i sveze koje primoravaju na usvajanje dugoročnih
projekata. Provokativan i ironičan bio je Ettore Gotti Tedschi, predsjednik Vatikanske
banke, tvrdeći da je pad nataliteta, počevši od sedamdesetih godina pa do danas, glavni
uzrok gospodarske krize. Kad bismo nas šestorica izlagača bili Vlada odmah bismo riješili
gospodarsku krizu, jer znamo na što ciljamo, na obitelj - ustvrdio je Gotti Tedeschi.
Predstavljajući ukratko pet negativnosti našega doba, objasnio je negativne posljedice
nerađanja djece te zanemarivanja obitelji i djece u zapadnome svijetu. Odraz na
gospodarstvo: U posljednjih trideset godina nisu rađana djeca, a broj stanovnika je
u Italiji od 1980. godine ostao nepromijenjen, kako dakle može rasti bruto državni
proizvod ako se jedino povećava s povećanjem potrošnje? Nema više štednje – ustvrdio
je predsjednik Vatikanske banke. Jedna od pojava naših dana jest nelikvidnost banaka
– kazao je Gotti Tedeschi, a razlog je u tome što se već 25 godina ne štedi. U godinama
od 1975. do 1980. štedna stopa talijanskih obitelji bila je 27%, a danas je 4,5%.
Od 100 zarađenih lira 27 se stavljalo u banku, ulazile su dakle u ciklus investiranja
i posredovanja. A danas se pak potroši sve ono što se zaradi, nema dakle izvora za
financijsko posredovanje. Na Zapadu je u krizi i brak. Kako to da se danas ne može
stupiti u brak prije 32. godine života? Jer mladi bračni par ne može kupiti kuću,
jer, čak i profesionalci, zarađuju polovinu od onoga što se zarađivalo prije 30 godina,
a to je posljedica povećana poreza od 25% na 50% - ustvrdio je Gotti Tedeschi. Stari
su postali teret, a djeca se ne rađaju, stanovništvo stari i ide u mirovinu. S gospodarskog
motrišta to znači povećanje fiksnih troškova, zdravstvo i starost. Društvo više nema
novaca za održanje starih i stoga se proučava takozvana „ prinudna smrt“. Zapad
je sam proizveo nezaposlenost, smatra Gotti Tedeschi. Radi potrošnje najvažniju smo
proizvodnju izmjestili u Aziju. Pedeset posto od noga što se prije proizvodilo na
Zapadu, danas se uvozi jer je jeftinije. Izmještajući proizvodnju i radna su se mjesta
izmjestila. Nema više posla, a 70 do 80% su uslužne djelatnosti – zaključio je Gotti
Tedeschi s kojim se složio i Riccardo Di Segni. Paradoksalno je da nam se obitelj
od samog Postanka – kazao je rabin – predstavlja u negativnom svjetlu: Kain i Abel,
braća prodaju Josipa; te prizor Ezava i Jakova i tako redom. No to je i dokaz da je
obitelj mjesto života, gdje se griješi, griješe i roditelji, ali bez obitelji se ne
može živjeti – ustvrdio je Di Segni potom se osvrnuo na krizu obitelji, tvrdeći da
je njezina kriza u preobrazbi sustava, koji se od početka temeljio na obitelji, u
drukčiji „moderan“ sustav u kojem obitelj gubi patrijarhalna obilježja; smanjila se
stopa ženske plodnosti na 1, 3%, a žene rađaju nakon tridesete godine i nema više
brakova, u najboljem slučaju postoji zajednički život – primijetio je Di Segni. Kriza
je obitelji prouzročila gospodarsku krizu, a gospodarska se kriza odražava na brak
i bračnu ljubav – kazao je mons. Leuzzi, kapelan zastupničkog doma. Gospodarstveni
je zakon prevladao nad životom društva i postao je 'duša' zanemarujući svoj tjelesni
identitet, odnosno da je oruđe. Ako želimo gospodarstvo privesti njegovoj istinskoj
ulozi i prevladati mišljenje da društvo napreduje jedino ako više proizvodi, onda
se ima ponovno vrjednovati bračna ljubav, primarna zajednica u kojoj se čovjek ne
uči samo proizvoditi nego i izgrađivati – zaključio je mons. Leuzzi.