Dvadeseta obljetnica Vatikanskog priznavanja Hrvatske

I danas je Papa policajcima govorio o tome kako valja poštivati ono što je tuđe i s nikakvoga razloga profita i posjedovanja drugome oduzimati, jer se drugome nanosi nepravda, a za pravdu se valja odgajati i posebice odgajati mlade, kako je Benedikt XVI. napisao u svojoj poruci za ovogodišnji Svjetski dan mira. Na današnji je dan Sveta Stolica među prvim priznala samostalnost Hrvatske. Ta se samostalnost osporavala još od doba kad se želio unificirati jezik i kad je Vuk Stafanović Karadžić preveo hrvatske poslovice na srpski i proglasio ih srpskima, kako je to lijepo dokazao profesor Galinec u Varaždinu. Svojatanje se nastavilo agresijom na Hrvatsku. Ali svim su ratnim razaranjima agresori upravo dokazivali da to nije njihovo, nego da je samo otimačina njihova. Jer nitko nije tako lud da će svoje uništavati. Budući da Boškovića ne mogu uništiti, njega na fin način svojataju ne bi li jednako tako sebi pripisali potom i Dubrovnik koji je također dobro stradao u velikosrpskom agresorskom ratu za što su se Crnogorci već ispričali. Hrvatskim je ljudima, čini se, već dojadilo demantirati velikosrpska svojatanja, pa i ovo najnovije o Boškoviću, kako god ono iz Tadićevih usta izgledalo obazrivo. Samo da toj finoći ne podlegnu vrli hrvatski političari bilo kad je riječ o granicama, ili o pravima manjina, ili o povratku protjeranih, ili o ratnoj odšteti, ili o suđenju za ratne zločine pa i takvima koji su čak u Hrvatskom saboru. Dvadeseta nas obljetnica samostalnosti doista podsjeća svega što smo proživjeli, pa možemo sa zahvalnošću Bogu izgovarati Psalmistove riječi: Da nije Gospodin uz nas bio, žive bi nas progutali. No glad se agresora nije stišala ni onda kad je briljantno pobijeđen. Valja stoga svojski raditi za opće dobro.