Uz misna čitanja blagdana Krštenja Gospodinova razmišlja p. Alan Modrić

Blagdanom Kristovog krštenja završava božićno vrijeme i počinje vrijeme kroz godinu. Krštenje Gospodinovo je ishodište evanđelja, čas otkad započinje Isusovo javno djelovanje, ima istaknuto mjesto u objavi Isusa Krista. To je očitovanje Isusa kao Sina Božjega i Krista, koji je pomazan Duhom i ustoličen u mesijansku službu. Objava je otajstva Isusa iz Nazareta, njegove neslućene snage i uspješnosti djelovanja. Ovaj nam blagdan daje odgovor na pitanje tko je Gospodin Isus, koja je njegova bit i djelovanje.
Rijetko koji dio Staroga Zavjeta je toliko ispunjen proročanstvima i navještajima Isusove osobe, njegova života i djelovanja kao što je to knjiga proroka Izaije. U prvom misnom čitanju koje slušamo na blagdan Krštenja Gospodnjega možemo čuti kako prorok opisuje djelovanje Mesije koji će pozvati narod koji ne poznaje, i narod koji ga ne poznaje dohrlit će k njemu. Na ovom mjestu zgodno je prisjetiti se jednog drugog odlomka proroka Izaije koji je još jasnije povezan s riječima Nebeskog Oca s Jordana: “Ovo je Sin moj ljubljeni!“. Radi se o 1. pjesmi o sluzi Jahvinu gdje se iznose značajke, poslanje, duh i učinak Sina Božjega. On je „Sluga“, što u Bibliji uvijek označava bliski odnos ovisnosti i prijateljstva s Bogom. Uključuje i posebno Božje odabranje i poziv i poslanje i zaštitu. On je i čovjek Duha koji je pozvan i poslan u službu da donese pravo narodima. Svoje poslanje i svoju službu neće vršiti nasilno i na tiranski način, nego blago i mirno: ne viče, ne diže glasa, ne lomi, ne gasi. Jednostavno, on je poput šapta blagog i laganog lahora koji krijepi i diže umornu dušu. Mi kao vjernici pozvani smo slijediti takav put, pozvani smo donositi u ovaj svijet mir i blagost, jer nasilja i borbe i onako previše ima. Ovdje smo postavljeni pred izbor: hoćemo li izabrati put slavlja i popularnosti ili put križa, poniženja; put svijeta ili put Kristov; širok put koji vodi u propast ili uski koji vodi u vječni život?
A sada se vratimo na pitanje s početka: tko je Isus iz Nazareta? Na to pitanje odgovara odlomak Markovog evanđelja kojeg slušamo na blagdan Krštenja Gospodinova. Ponajprije odgovara Ivan Krstitelj sa svojim priznanjem:“Nakon mene dolazi jači od mene“. Dakle, Isus je Krist i Gospodin. Zatim slijedi događaj krštenja. Čim Isus iziđe iz vode, na njega silazi Duh, što je znak njegovog pomazanja, uvođenja u službu za izvanredna djela, početak Isusova javnog djelovanja. U ovom slučaju Isus je čovjek Duha, kako sam Izaija prorokuje. Konačni pečat na događaj krštenja Gospodinova daje sam Nebeski Otac riječima koje predstavljaju kulminaciju:“Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“. Ovim riječima biva ustoličen i objavljen Mesija, Sin Božji, onaj kojega su naviještali starozavjetni proroci, Sluga Jahvin, onaj koji će krstiti Duhom. Ovaj događaj je značajan zato jer se u njemu odvija i objava Presvetog Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga.
Kakva je poruka blagdana Krštenja Gospodinova za nas? Ponajprije ovim blagdanom mi slavimo i naše krštenje kojim smo oprani od istočnog grijeha i ušli u dostojanstvo djece Božje. Krštenjem smo postali Kristovi, ali ne dopustimo da se „uspavamo“ poput apostola u Maslinskom vrtu, misleći da nakon krštenja ne trebamo skoro ništa sa svoje strane poduzimati. Krštenje koje smo primili donosi sa sobom i veliku odgovornost. Dovoljno je samo nastaviti čitati Markovo evanđelje koje nakon događaja Krštenja Gospodinova opisuje njegovu tešku borbu u pustinji gdje biva kušan od njegovog i našeg najvećeg neprijatelja. S obzirom da mi kao učenici ne možemo biti veći od učitelja, tako ne možemo niti očekivati da će nas sama činjenica da smo kršćani sačuvati od kušnji i zla. Kao i Isus i mi se moramo boriti u našem životu kako bi milost krštenja donosila plodove. Budimo svjesni te velike milosti da smo kršćani, kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, i na taj način ćemo donositi plodove u našem i u tuđim životima. Neka nas u tome prati i zagovor naše najvjernije odvjetnice Blažene Djevice Marije!