Uz misna čitanja svetkovine Bogojavljenja razmišlja p. Alan Modrić
Na svetkovinu Bogojavljenja – Sveta Tri Kralja razmišljamo o otajstvu Božje objave
ne samo izabranom narodu, kao što su svojevremeno smatrali Izraelci, nego i svim drugim
narodima svijeta. Ovo je blagdan sveopćenitosti, bratstva među narodima na temelju
Božje ljubavi, na temelju Božjeg spasenja ponuđenog svima, kršćanima ili nekršćanima,
u osobi Jedinorođenog Sina Božjega. Sveta Tri Kralja simbol su poganskih naroda koji
otvorena srca primaju Gospodina Isusa Krista, odbačenog od onih od kojih se najviše
očekivalo da će ga primiti i zaželjeti mu dobrodošlicu. Božja riječ koju slušamo u
misnim čitanjima na svetkovinu Bogojavljenja naviješta i svjedoči upravu tu činjenicu
da su pogani oni koji su iskazali slavu Bogu prihvaćajući u svoja srca njegovog Sina. Prorok
Izaija (1. čitanje) gleda kako prema Jeruzalemu obasjanom svjetlom uzlazi velika procesija
povratnika Židova ali i pogana sa svih strana svijeta. Prorok je već razbio uskogrudnost
Izraela i naviješta kako „sinovi tuđinski“ dolaze da „služe i da ljube ime Gospodnje,
da mu budu službenici“. Bog će ih dovesti „na svoju svetu goru i razveseliti u svojem
Domu molitve“, ali ne samo to, nego će uzeti između njih svećenike i levite. Obasjani
Jeruzalem je slika stanja kad će svi narodi biti obasjani svjetlom i slavom, i svi
sinovi i kćeri biti jedan narod. To se obasjavanje i okupljanje ostvaruje u Crkvi
po Sinu Božjemu, ali i po onima koje obasjava. Mi vjernici pozvani smo da širimo to
svjetlo u ovome svijetu, i prihvaćamo i one koji iskreno traže svjetlo bez obzira
na to koliko bili drugačiji od nas. Apostol Pavao (2. čitanje) govori o ostvarenju
proroštva proroka Izaije o objavi Božjoj svim narodima:“pogani su subaštinici, «sutijelo»
i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju“. Govori o objavi „rasporedbe milosti
Božje“, o otajstvu kako svi narodi konačno i savršeno jedinstvo zadobivaju u osobi
Gospodina Isusa Krista. Stvara se jedan narod u koji se ujedinjavaju i stari baštinici
obećanja i oni koji su bili bez nade i neznabošci, oni daleko i oni blizu. Pavao nas
poučava da je apostolsko djelovanje među ostalim sadržano i u uspostavljanju dijaloga
sa različitim narodima, kulturama i tradicijama kako bi se ostvarilo što dublje i
plodnije jedinstvo. Sam apostol je odličan dokaz te pouke, s obzirom da je razvio
takvu djelatnost među narodima tadašnjeg Rimskog carstva da je zaslužio naslov „apostol
pogana“. U evanđelju po Mateju koje se čita na svetkovinu Bogojavljenja – Sveta
Tri Kralja imamo i konkretno ispunjenje proroštava i vizija Izaije i Pavla ostvareno
u pohodu trojice mudraca s istoka novorođenom Kralju. Oni mu dolaze slijedeći zvijezdu,
znak Božje nazočnosti i objave čovječanstvu. Dolazeći s plemenitom namjerom da se
poklone Kralju svih kraljeva, nažalost ne nailaze na ljude s jednako tako plemenitim
nakanama. Herod, glavari svećenički i pismoznanci uznemiruju se zbog njihovog dolaska
jer naslućuju da se s objavom „novorođenog kralja židovskog“ sprema kraj njihovoj
licemjernoj i tiranskoj dominaciji. Imamo dva suprotstavljena tabora: s jedne strane
Herod sa svojom svitom kao simbol neprijateljstva prema Kristu i njegovoj Radosnoj
vijesti, a s druge, mudraci s istoka kao utjelovljenje mudrosti i kulture koja iskrenim
srcem ispituje znakove vremena i otkriva Gospodina. Donose darove kojima priznaju
Isusa svojim Vrhovnim Kraljem (zlato) i Svećenikom (tamjan), a ujedno i navještaju
njegovu Muku i Smrt u simbolu smirne. Na kraju zapitajmo se: čemu nas poučava Gospodin
na svetkovinu Bogojavljenja – Sveta Tri Kralja? Gospodin se objavio svim narodima
svijeta, ponudio je svoju radosnu vijest ljudima svih zemalja, jezika, kultura i tradicija,
i stoga oni koji ga traže iskrena i ponizna srca naći će ga bez obzira u kakvom su
okruženju rođeni ili žive – može to biti i obitelj ili okolina nevjernička ili nekršćanska,
a da ipak iskreni i ponizni tražitelj Božjega lica pronađe jasle u kojima počiva Božje
djetešce kako nam svjedoče Sveta Tri Kralja. A kako bi to bilo moguće sam Gospodin
se objavio svojim stvorenjima, dao im je svoje spasenje, svoju radosnu vijest. Nismo
mi oni koji su izabrali Gospodina, nego je On izabrao nas, objavio nam se kako bi
Ga donijeli i svjedočili drugima. Da bismo to mogli činiti moramo poput trojice mudraca
s istoka iskrena i ponizna srca tražiti znakove Božje nazočnosti u našem životu: u
sv. Euharistiji, u savjesti, u našim radostima i žalostima. Čineći tako postati ćemo
poput njih ispunjeni radošću velikom što smo pronašli Novorođenoga Kralja. Neka nas
u tom nastojanju prati Božji blagoslov i zagovor naše Nebeske Majke Marije!