I 2011. je godina za papu Benedikta XVI. bila vrlo intenzivna. Na nju se u razgovoru
za našu radijsku postaju, osvrnuo pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda
Svete Stolice, počevši od međunarodnih Papinih putovanja, koja su – kako je rekao
– uvijek uporišne točke u Papinu godišnjem kalendaru. Osvrnuvši se najprije na
Papina putovanja u Njemačku i u Španjolsku, pater je Lombardi istaknuo da je pohod
Njemačkoj bio očekivan s nestrpljenjem, vrlo intenzivan i krajnje važan. Mislim da
će govor u Parlamentu, u Berlinu, ostati jedan od velikih govora njegova papinstva
– primijetio je te dodao - Tom je prigodom vrlo veliko slušateljstvo shvatilo važnost
oslanjanja na Boga kao čvrstoga temelja i uporišta za ljudski suživot, za njegove
temeljne vrednote i za zaštitu ljudskoga dostojanstva. Tema Božjega prvenstva pomalo
je prevladavala na putovanju u Njemačkoj, ali u kontekstu sekularizacije. U Španjolskoj
je pak, u prigodi Svjetskoga dana mladeži, - rekao je potom pater Lombardi – ostvareno
veliko iskustvo životnosti vjere, i njezine budućnosti. Papa se vrlo temeljito osvrnuo
na to putovanje u govoru koji je prije Božića održao članovima Rimske kurije. U Svjetskom
je danu mladeži, naime, uočio žive upute za novu evangelizaciju svijeta. Dok mi se
u Njemačkoj učinilo poput upozorenja za očuvanje temeljnih uporišnih vrednota u vrijeme
i u svijetu koji je u razdoblju sekularizacije, Svjetski dan mladeži i Španjolska
pokazali su pozitivnu stranu navješćujuće i žive nazočnosti Crkve u današnjem svijetu
– primijetio je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice. Putovanje je u Benin
pak bilo jedno od bitnih ovogodišnjih zbivanja, među ostalim i zbog toga jer se podudaralo
s predstavljanjem, afričkom kontinentu, završnoga dokumenta Sinode za Afriku. Riječ
je o vrlo lijepom, jasnom i jednostavnom dokumentu – napomenuo je pater Lombardi te
dodao kako su brojni komentatori, pa i nekatolici, rekli da je to danas jedan od najljepših
dokumenata koji postoje o afričkom kontinentu. Njegove probleme obrađuje u širokim
obzorima, i s pouzdanjem upućuje na razloge za stvarnu nadu kojom valja ići u susret
budućnosti, priznajući dostojanstvo afričkoga pučanstva. Takvo je bilo i raspoloženje
u kojemu je ostvareno to putovanje, a koje je vrlo djelotvorno pokazalo sposobnost
Katoličke Crkve u obraćanju afričkom kontinentu budući da je ona njegov dio, odnosno,
nije strana Africi. Ona ne govori za Afriku iz Europe, nego govori Africi u Africi,
i iz nje. Taj osjećaj solidarnosti, prihvata, radosti i sudjelovanja koje je Papa
osjetio usred afričkoga pučanstva, vrlo je dobro izrazio ono što se očituje u dokumentu
– primijetio je pater Lombardi.