Krv mučenika sjeme je novih kršćana, ta slavna Tertulijanova izreka još jače zvuči
danas, na blagdan svetog Stjepana, Prvomučenika. Mučeništvo uostalom i spada na samu
narav kršćanskog svjedočenja. Imajući u vidiku atentate na kršćane u Nigeriji Massimo
Introvigne, predstavnik Organizacije za europsku suradnju i sigurnost za diskriminaciju
protiv kršćana, rekao je kako je čudno kada se govori o mučeništvu da mnogi misle
da je ono bilo odlika Rimskoga carstva. I to je istina, ali bilo bi dobro – ustvrdio
je profesor Introvigne – da i drugi znaju a ne samo kršćani, koje se danas progoni,
da s povijesnog motrišta mučenici pripadaju našem dobu. Prema statističkim podacima
najvećeg stručnjaka za statistiku Davida Barretta, od Isusove je smrti do danas oko
sedamdeset milijuna kršćana umrlo mučeničkom smrću, od toga je 45 milijuna, više od
polovice, podnijelo mučeništvo u naše doba, odnosno u dvadesetom i na početku dvadeset
i prvog stoljeća. To je ujedno i velika pouka blaženoga Ivana Pavla: uvijek valja
promišljati o činjenici da je u dvadesetom stoljeću bilo najviše mučenika, naročito
u užasima komunizma i nacionalsocijalizma, a mučeništva se i danas zbivaju – ustvrdio
je profesor Introvigne. Na upit o stanju kršćana u svijetu, rekao je da kršćanima
najviše prijeti islamski ekstremni fundamentalizam. Sveti je Otac podsjetio na zakon
o blasfemiji u Pakistanu. Osim tih zakonskih nasilja postoje i mnoga privatna nasilja
poput atentata u mnogim zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom. Ne smije
se zaboraviti da kršćane progone i u drugim krajevima pod utjecajem komunističke ideologije,
koja nije nestala 1989. ili 1991. godine, a ne može se tvrditi da u Kini postoji vjerska
sloboda – ustvrdio je profesor podsjećajući kako i u krajevima s izrazitim vjerskim
nacionalizmom progone kršćane. U nekim dijelovima Afrike i Azije progone kršćane
jer ih smatraju izdajnicima lokalne kulture, premda je vjekovna kršćanska nazočnost
u tim zemljama. No, Valjalo bi napokon otvoriti i poglavlje kod nas, na Zapadu, poglavito
Europi, gdje – kako je rekao Sveti Otac – nema nasilja kao u nekim dijelovima Afrike
i Azije, ali se ono očituje u raznim podmuklim oblicima; vrlo razvidna diskriminacija
protiv kršćana, pokušaj da ih se isključi iz javnoga života, da se kršćanstvo marginalizira,
da se niječe kršćanski identitet i kršćanski korijeni, na razne se načine napada Crkvu
i Svetoga Oca – zaključio je Massimo Introvigne.